Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
MUNJA1983 blog
Toliko puta te tražim u drugima, u tudjim osmjesima, pokretima, u tudjim lica, fizionomijama. Poneki hod, nečija gestikulacija ili samo kaput koji nose podsjete me na tebe. Osjetim onaj tračak nade u sebi kako zaplamsa, tek toliki dio vremena da ga je teško izmjeriti. To nije ni mili ili mirko sekunda, to je nešto još puno manje. Ali dovoljno da zapali moju dušu i da mi vrati tvoj miris u moje nosince i da uzmemiri moje slabo srce. Samo osjetim njegovo snažno pulsiranje u grlu, na mjestu gdje poštene djevojke smjeste križić svog lančića, na mjestu na kojem nisam znao da se uopće srce može osjetiti i da se može osjećati.
Ta glupa mikrosekunda nade vrati me na početak, tisuću koraka unatrag, tisućama sekundi prije ovog trenutka. Prije tog trenutka, kad shvatim da to nisi ti, da je to samo neka druga sličnog hoda i fizionomije, tvoga čela ili osmjeha. Toliko je vremena prošlo, a ja te još nesvjesno tražim, osvrćem se gdje si. Kao malo dijete koje na tržnici izgubi na trenutak svoju  majku iz vida i osjeti strah da je izgubljeno u masi, ostavljeno, samo....tako se i ja osvrćem za tobom i pitam se gdje si i zašto si me ostavila. Zar nisam bio dobar? Zar nisam vrijedan voljenja? Kako si me mogla samo tako ostaviti među svim tim nepoznatim ljudima... Jel to znači da ti ništa i nisam značio. Koliko je god jak strah izgubljenog djeteta, nakon nekoliko trenutaka rasplinut će se, već u prvom trenutku kada ugleda fizionomiju svoje majke ili barem krajičak poznate košare....nastuptit će olakšanje što ipak nije ostavljeno i izgubljeno u masi...i sve će zaboraviti u osjećaju sigurnosti....Sanjarim da sam i ja kao dijete koje će netko pronaći u toj masi, da ću ugledati dio tebe, makar dio poznatog rukava, , krajičak hlača....bilo što što će mi reći da si tu, da me nisi ostavila i otišla...da nisam sam, izgubljen među masom nepoznatih ljudi....da će mi se vratiti osjećaj sigurnosti koji si mi dala....ili bolje rečeno prepoznavanja...Da, prepoznavanje je prava riječ, ne sigurnost. Ne bojim se, znam da mogu sam. Nemam strahove koji druge ljude prate. Ali nemam ono što si mi samo ti dala - prepoznavanje duše. I moje i tvoje, osjećam da sam uz tebe "kod kuće". Da je to - to. Da nema dalje, da ne tražim dalje. Svi drugi kreveti su dobri, ali samo jedan je onaj moj, kod kuće, u mom domu. U svim se hotelskim sobama spava, ali samo se u svom domu odmara duša.To si ti meni, moj mir, moja luka, parkiralište za moju
 dušu, jedino mjesto gdje ona odmara. I gdje se osjeća doma, kod kuće. U tebi i pored tebe. Samo pored tebe. Molim te, nadji me, ne mogu cijeli život provesti putujući. Moram naći dom.


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 4  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

sweetie93 (22)
ljubavi predivno je..............
#1, 16.12.2008 - 18:53
thx srce jubimmmm
16.12.2008 - 20:19
 

Korisnik
offline
offline MUNJA1983 (33)
Bosna i Hercegovina, Bosnia, Zenica



Blogovi: tagovi
nema tagova