Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
wolfie blog
  ..sam naslov kaze.. "Blizanci u maternici razgovaraju: 

- Da li vjerujes u zivot poslije rodjenja? 

- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja... Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja. 

- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao? 

- Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima. 

- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti, poslije rodjenja nema zivota. Pupcana vrpca je prekratka. 

- Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugacije nego ovo sto zivimo sada... 

- Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava. 
Osim toga, zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini. 

- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti za nas. 

- Mama?!? Ti vjerujes u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila? 

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce postojali. 

- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji. 

- Da, moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje.... "

***

”Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. 
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu... 
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bismo mogli letjeti. 

Tražio sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile. 
Tražio sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti. 
Tražio sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi. 
Tražio sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati. 
Tražio sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći. 
Tražio sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike. 

“Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...... ali dobio sam sve što mi je trebalo." 
Živi život bez straha i suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati. "

***

"Neki covek, njegov konj i pas, putovali drumom. kad su se zadesili pored jednog ogromnog drveta, udari grom i sve ih pokosi. ali čovek nije shvatio da je napustio ovaj svet, pa je nastavio put sa svoje dve zivotinje. put je bio dug i tezak. stalno su se penjali uzbrdo, po suncu koje je peklo, bili su premoreni, znojavi i zedni. iza jedne okuke ugledase velelepnu kapiju, svu od mermera, koja je vodila na trg poplocan zlatnim plocama, a na sred trga stajala je cesma iz koje je tekla kristalno bistra voda. putnik se obrati coveku na ulazu:"dobar dan". "dobar dan", odvrati strazar. "koje je ovo ovako lepo mesto?" "to vam je nebo." "sreca nasa sto smo stigli na nebo jer umiremo od zedji", "mozete slobodno da udjete i pijete do mile volje", odvrati strazar i pokaza na cesmu. "ali moj konj i pas su takodje zedni". "zao mi je, ali zivotinjama je zabranjen ulaz". covek je bio strasno razocaran jer ga je morila neizdrziva zedj, ali nije hteo sam da pije. zahvalio se strazaru i nastavio put. jos dugo su tako hodali uzbrdo kad naidjose na drugu kapiju, ovoga puta trosnu i oronulu , od koje je vodila zemljana staza oivicena drvecem. u hladu ispod jednog drveta lezao je neki covek sa sesirom natucenim preko lica i verovatno dremao. "dobar dan" rece mu putnik. covek samo klimnu glavom. "strasno smo zedni ja, moj konj i moj pas." "tamo u steni ima jedan izvor", rece covek pokazujuci prstom. "mozete da pijete do mile volje". covek, konj i pas odose na izvor i utolise zedj. putnik se vrati da se zahvali coveku. "dodjite kad god hocete", odgovori covek. "samo jos nesto da vas pitam. kako se zove ovo mesto?" "nebo". "nebo? ali strazar ispred mermerne kapije mi je rekao da je ono nebo!" "ono nije nebo, ono je pakao" putnik je bio zbunjen. "treba da im zabranite da se koriste vasim imenom! taj lazni naziv sigurno stvori veliku zbrku!" "ni govora; oni nam cine veliku uslugu. jer tamo ostaju svi oni koji su u stanju da iznevere najbolje prijatelje..."


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 4  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

polux (46)
za neke se stvari vredi pomuciti...
#1, 27.01.2009 - 14:12
naravno da vredi, ali najvrednije stvari su obicno najprostije, najjednostavnije i potpuno "besplatne" ;)
27.01.2009 - 14:21