Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
cobras blog

Svjeze uramljena sjecanja

  Sarajevo jos uvijek mirise na barut.

Grad moje mladosti i nestasluka pokusava postati mladji ali mu to tesko ide.

Jedino golubovi na Bascarsiji imaju jos smjelosti sletjeti vam na dlan ili rame i kljucati zrnevlje bez straha od vase blizine, svi ostali vam manje vjeruju. « Homo homine lupus», pomislih i preko Bentbase i Kozije cuprije dodajuci gas svjeze skovanog Volva izronih ubrzo na svjez Romanijski vazduh.

Tamo lijevo su Crvene stijene rekoh saputnici, ali sa dozom sjete koju je i ona zapazila i naravno odmah upitala zasto govorim tako sjetno o tim stijenama i Romaniji.

Cutao sam.

Nista nisam mogao reci ni o jednoj koznoj torbici u kojoj sam prije 20 godina bas ovdje vukao podebelu knjigu snimanja serijskog filma cije cje nastavke cijela bivsa Juga sa nestrpljenjem ocekivala svake nedjeljne veceri, ni o dobrom prijatelju, vrsnom glumcu koji je svojih jedva 40 godina zauvijek odnio sa sobom u vjecnost. Bas pored tog visokog bora pored kojeg smo prolazili rekao mi je: « Daj obujte mu neke vece cizme ovo mi je premalo sto me zajebavate» dok je sa mukom obuvao cizme skinute sa mrtvog neprijateljskog vojnika. « Neprijateljski vojnik je iako mrtav prasnuo u smijeh a iz kola koje su tada nazivali rezijskim samo se cuo ostar uzvik STOP !

Bor je evo vidim jos uvijek ziv i to dobro ziv a moj drugar je vec odavno to vise nije.

U sjecanje mi navrati i jedna Nada sa pravnog, strasno i dugo se poljubismo kao nekada na ovom istom mjestu i nestade u nekoj od mnogobrojnih ulicica meni nepoznatog grada ispod Akropolisa. 

Rogatica je za mene uvijek bila na putu za Drinu i nikada u nju nisam navratio.

Ustipraca je sazidana na obali Drine, i sve sto je na njenim obalama gradjeno i ruseno sve je to zbog Drine i njene ljepote.

U lijepom starom gradu Visegradu, gdje duboka Drina vijekovima tece danas je vraski hladno.

Inje mirise na Januar a u hotelskom restoranu pored radijatora dobijete i jos grijalicu pride. Cica zima posvuda ali ni izbliza takva da bi me ususkala u hotelsku sobu bas tu pored cuprije na Drini. Ovo i nije cuprija vec mnogo mnogo vise. Ova cuprija je sreca za dvije obale koje je spojila nesrecna sudbina djecaka Sokolovica nekada davno ovdje rodjenog a koga su u sepetu odnijeli u Carigrad gdje je dobio i svoje novo ime Mehmed a za visoki cin Pase i polozaj u ondasnjoj sili nad silama izborio se sam Sokolovic.

Dijete zapamtilo i u zavicaj doslo da spoji obale rijeke, plahovite kako pjesma kaze a i istina je.

Nestalo svega sto se silom zvalo a evo cuprija ostala. Prelijepa, prkosna i ponosna. 

Stojim bas tu na sredini cuprije i rijeke i po ko zna koji puta pokusavam odgonetnuti sta na visoko podignutoj spomen ploei na meni nerazumljivom jeziku pise. Ne uspijevam kao i obicno.

Ova zemlja je najljepsa na svijetu, rekoh. Ma sta i ma ko da kaze ova zemlja je najljepsa na svijetu !

Ukocenim pogledom kao da je pokusavala zaustaviti Drinu, a zatim se okrenu prema meni i nastavi...

.... Najljepsa je na svijetu ova tvoja Bosna, to si mi nedavno i u Mostaru govorio dok smo prelazili preko starog mosta na drugu obalu Neretve... a ja sam sa one strane Drine rece, pokazujuci pogledom prema istoku. Tamo gdje se loza sadi, grozdje bere i vino pije...

Obecaj mi da ces makar ove godine doci na zupsku berbu !

Znas, jos kao djevojcica mastala sam o svemu i svacemu i nisam mogla vjerovati da ce mi se snovi i moja mastanja ikada ostvariti.

Mnogo godina poslije sam upoznala tebe i dozivljavala i ono o cemu ni mastati nisam smjela niti umjela.

Visegrad je polagano tonuo u noc. Stajali smo sami na sredini cuprije na Drini, samo nas dvoje i Drina.

Tu prelijepu sliku cuprije sa nama na sredini u januarsko predvecerje iznenada uramise zvuci pjesme 

« Setali smo pored Drine i pjevali pjesme nase,
Asikovah nasred mosta Sokolovic Mehmed pase» 

koja je dopirala odnekud iz mahale sa desne strane a koju ponesosmo preko Vardista, Mokre Gore, Kremne... u pravcu istoka, tamo gdje se loza sadi i vino pije.


5bf0533b48.jpg



 
Interesantno
pozitivni glasovi: 3  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar: