...Dolazi Papa Benedikt u posjet Hrvatskoj i na aerodromu ga čeka vozač.
Utovare oni prtljagu, uđu u ogromni Mercedes sa zatamnjenim staklima, a Papa
šapne vozaču.

- Slušajte prijatelju, u Vatikanu mi ne daju da vozim, ni po Evropi ni u
Americi, ni igdje drugdje. A ja bih rado malo sjeo za volan, pogotovo tu kod
vas gdje su lijepe nove ceste, pa ako nije problem...

Vozač se sablazni: te nemoguće, te pravilo službe, te ostat će bez posla.
Ali ga Papa opet zamoli, tutne mu zlatnu medaljicu i nešto eura i na koncu se
nekako dogovore. Papa se prebaci za volan, a vozač, sav u strahu, sjedne
otraga.

Krenu oni, a Papa za čas nagari na stotku, pa na stodvadeset, pa stopedeset, pa
još brže. Na koncu ih presretne policijac na motoru i zaustavi uz rub ceste.

Papa spusti staklo, policajac pozdravi, pogleda kroz prozor i otrči brzo do
radio stanice na motociklu.

- Alo šefe, evo sam zaustavio jednog, vozio preko stopedeset, al ne znam šta da
radim.
- Kako ne znaš, oderi!
- Ama, nejde šefe, previsoka neka faca.
- Da nije gradonačelnik?
- Ma, jok - viši.
- Ministar?
- Ma viši
- Da nije predsjednik?
- Ma još viši!
- Pa nije valjda Bush, jebo ga ti?
- Ma još viši!
- Pa koji je onda!?
- Šefe, ja mislim da je to glavom Bog.
- Ma kako Bog?
- Pa ko bi drugi uzeo papu za vozača?