Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
vivax blog
 DINO DVORNIK
 Dino Dvornik Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dino Dvornik
Rodno ime Miljenko Dino Dvornik Rođen/a 20. kolovoza 1964. Mjesto rođenja Split Prebivalište Split, Zagreb Umro/Umrla 7. rujna 2008. Žanr/ovi Pop
Funk
Tehno
Rock Zanimanje Glazbenik, Tekstopisac Instrument Gitara Djelatno razdoblje 1980.-2008. Producentska kuća Jugoton
Croatia Records Web-stranica Dino Dvornik, Croatia Records Nagrade Dobitnik diskografske nagrade Porin

Dino Dvornik (Split, 20. kolovoza 1964. - Zagreb, 7. rujna 2008.) hrvatski je glazbenik, pjevač, skladatelj i tekstopisac. Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku 2008. godine. Tri puta je dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, 1996. godine za skladbu "Afrika", 1997. godine osvaja Porina za album Enfant terrible i 1998. godine dobiva Porina za album Vidi ove pisme..., za najbolji kompilacijski album[1]. Glumio je u seriji Naše malo misto, a nakon toga u još nekoliko dječjih filmova i serija. U kolovozu 1989.g. ženi se sa Danijelom Kuljiš i sa njom dobiva kćer Elu[2].

Dino Dvornik, pjevač i skladatelj, preminuo je u Zagrebu u svojoj 45. godini života (18 dana nakon što je navršio punih 44 godine).

Sadržaj [sakrij]
1 Životopis 2 Ovisnost3 Privatni život4 Smrt5 Nagrade 6 Diskografija 7 Izvori8 Vanjske poveznice //

Životopis [uredi]

Rani život [uredi]

Rodio se kao drugo dijete poznatog glumca Borisa Dvornika i majke Diane u Splitu. Imao je još starijeg brata Deana, sa kojim je zajedno vrlo rano počeo glumiti u kultnoj seriji Miljenka Smoje, Naše malo misto. Pohađao je i glazbenu školu, ali ga klasična glazba nije zanimala pa ju je ubrzo napustio. Dinu nije zanimala gluma stoga se odlučio baviti pjevanjem. Godine 1980., kada je napunio 17 godina, sa svojim bratom Deanom. sastavio je pop sastav nazvan "Kineski Zid" s kojom je promovirao funk glazbu. Ime sastavu su dali po zgradi u kojoj su živjeli[3]. Zbog glazbe Dino se tada ostavlja i bejzbola, sporta u kojemu je bio vrlo dobar igrač. Kineski zid se vodio funky glazbenim žanrom (stil Jamesa Browna, Steva Wondera, Cool the Ganga, Bensona, Earta i Wind and Firea), i za diskografsku kuću Suzy 1984. snimaju istoimeni album za kojega je Dino skladao glazbu, a brat Dean pisao tekstove. Album ne bilježi neki veći uspjeh ali ostaje zapisan kao prvi snimljeni funky materija na tadašnjem prostoru bivše Jugoslavije. Nakon objavljivanja albuma i razlike u razmišljanju između Dine i brata Deana, dolazi do njihovog razlilaženja, nakon čega Dean odlazi u Ameriku, a Dino se okreće prema svojoj solo karijeri.

Dino je kao mlad svojim stilom podsjećao na Morriseya iz popularnog britanskog sastava The Smiths. Najpoznatija pjesma iz toga razdoblja je "Ništa kontra Splita".

Glazbena karijera [uredi]

Dino je već od samih početaka imao svoju viziju glazbe, ali je tada bio neshvaćen od diskografskih kuća. Bio je vrlo ustrajan i tokom sljedećih pet godina bavi se instrumentalnom glazbom, skladanjem i jedno vrijeme boravi u Londonu. Svoja prva djela Dino je snimao kod Nenada Vilovića, koji mu je ustupio svoj glazbeni studijo. U to vrijeme sa njim su u studiju radili Zlatan Stipišić - Gibonni, Goran Karan i Dragan Lukić. Kao debitant, nastupa na "Zagreb Festu '88", sa skladbom "Tebi pripadam" i dobiva nagradu stručnog žirija za najbolju kompoziciju[3]. Na sceni se suprotno tradiciji, pojavio sa pratećim sastavom i ponudio modernu produkciju i funky zvuk, koji je tada bio mnogo prihvatljiviji nego početkom '80-ih. Sve ovo mu je otvorilo vrata diskografije i Dino počinje raditi na materijalu za svoj prvi studijski album. Tadašnji Jugoton (danas Croatia Records), objavljuje njegov prvi studijski album Dino Dvornik, na kojemu je Dino radio glazbu, aranžmane, produkciju, svirao klavijature i udaraljke, dok je tekstove napisao Goran Kralj, koji je svojevremeno svirao bubnjeve u splitskom sastavu Hangar. Na albumu se nalazi nekoliko veliki uspješnica, od kojih je skladba "Zašto praviš slona od mene", za koju je tekst napisao Zlatan Stipišić - Gibonni, doživjela veliki uspjeh. Tu su još također i hitovi "Ljubav se zove imenom tvojim" i "Ti si mi u mislima". Album je postao vrlo popularan kod publike i prodaja mu je narasla do 750.000 prodanih primjeraka. Dino je modernu domaću glazbu uveo u diskoteke, gdje je vlada strana glazba, a prije njega to je uspjelo samo Oliveru Mandiću, kojeg je Dino neizmjerno cijenio kao glazbenika. Ovakvim raspletom događaja, ostvarila mu se želja iz mladosti i uspijeva popularizirati funky glazbu na prostoru bivše Jugoslavije, što je započeo sa svojim bratom Deanom i Kineskim zidom.

1990. godine izdaje svoj drugi studijski album Kreativni nered, koji je radio pod velikim pritiskom, jer je trebao opravdati prvi album na kojemu su sve skladbe bili hitovi. Materijal se snimao u studiju "Vatroslav Lisinski". Tekstove za skladbe potpisuju Zlatan Stipišić - Gibonni, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a u studiju gostuju Neno Belan i Dragan Lukić. Album donosi nekoliko uspješnica, a najpoznatiju među njima "Jače manijače", osmislio je Rambo Amadeus, kojemu je Dino gostovao na njegovom albumu iz 1989.g. Hoćemo Gusle!. Ista skladba, snimljena je na maksi singlu i podijeljen je po diskotekama širom bivše Jugoslavije, gdje je bila odlično prihvaćena. Nakon objavljivanja albuma, krenuo je na promotivnu turneju sa članovima sastava Jet Set iz Zadara, a prvi koncert bio je u Domu sportova u Zagrebu. Dan prije koncerta, rodila mu se kćer Ella (23. prosinca 1990.)[4], što je dodatno osnažilo njegove emocije tako da je na sceni bio pun emocija i sreće[3]. Pri samome kraju, turneja se prekida radi političke situacije u zemlji i početkom raspadanja tadašnje Države Jugoslavije. Domovinski rat i raspad Jugoslavije, utjecali su na daljnji rad njegove glazbene karijere.

1993. izdavačka kuća Croatia Records, objavljuje njegov sljedeći album Priroda i društvo. Materijal je rađen pod utjecajem tehno glazbe, koja se tek pojavljivala u Hrvatskoj. Dino se na ovome albumu prvi puta bavi ozbiljnim životnim temama, što je opisano u skladbama "Split Junkie, "Extasy" i "The Return of a Man With a Rubber Brain". Dino je zbog rata, pritiska i ostalih problema pao u depresiju, što je rezultiralo teškom ovisnošću o drogama. Neko vrijeme ne radi ništa i vrlo brzo biva zaboravljen od medija i glazbenoga svijeta. Ipak 1995. godine vraća se u sami vrh hrvatske glazbene scene, objavivši maksi singl Afrika, na kojemu se uz naslovnu skladbu nalazi i skladba "Žigolo". "Afrika" postaje uspješnicom #1, potiskuje svu domaću glazbu te nameće novi ritam i produkciju. Za tu skladbu 1996. godine, dobiva prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, u kategoriji hit godine, produkcija i aranžman. Konkurencija za hit godine bila je i skladba "Ništa kontra Splita", od Nenada Vilovića, koju je Dino izveo na Splitskom festivalu i osvojio prvo mjesto. Ova skladba postaje neslužbenom himnom grada Splita, a u Hrvatskoj je prihvaćena i kod šire publike. 1995. godine objavljuje i uživo album koji se zove Live In Muenchen, a snimljen je na koncertu u Münchenu. Sastav koji ga je pratio bili su članovi tehno sastava Songkillers. Live In Muenchen proglašen je jednim od najboljih uživo albuma koji su izdani u hrvatskoj diskografiji[5].

1997. godine izlazi njegov novi album Enfant terrible, koji govori o njegovom životu. Materijal na albumu uz poznate plesne zvukove, donosi i neke novosti za koje se Dino opredijelio u skladbama "Male noćne orgulje na plin (a capella)" i "La Baraka Blues Mravac, Gonzo...". Kao gosti na albumu sudjeluju Davor Gobac, Marijan Ban, Stjepan "Đimi" Stanić, Songkillersi i drugi. Skladba "Điha, điha", postaje veliki hit i obilježava ovaj materijal. Za ovaj album, u kategoriji produkcije, 1997. godine, Dino Dvornik također dobiva prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu, Porin[5]

1998. godine Croatia Records objavljuje kompilacijski album Vidi ove pisme. Na materijalu se nalaze sve Dinine uspješnice, bio je najprodavaniji album godine i dobio je prestižnu diskografsku nagradu Porin za najbolju kompilaciju godine. Nakon toga 1999., dolazi album Big Mamma (album), koji nije bio dobro prihvaćen kod glazbenih kritičara i ne bilježi neku bolju prodaju.

2000. godine nagrađen je od diskografske kuće Croatia Records sa nagradom "Zlatna ptica", za prodaju više od 60 000 primjeraka.

2002. godine izlazi njegov novi album Svicky, sniman je u Zagrebu u studiju Davorina Iliča koji je i ranije surađivao sa Dinom Dvornikom i nastao je za osam mjeseci. Sve skladbe potpisuje Dino Dvornik, a na materijalu gostuju još i Igor Geržina (saksofon), Mladen Baučić (saksofon), Vanda Vinter (vokal). Nakon tog albuma Dino se okreće klupskoj glazbi i počeo je vježbati miksanje na gramofonima, kako bi se profilirao u DJ-a.

2008. godine Dino Dvornik planirao je objavljivanje svoga novog studijskog albuma pod imenom Pandorina kutija, za izdavačku kuću Dancing Bear. Planirano je da album izađe u listopadu ili studenome i Dino je od njega mnogo očekivao, međutim iznenadna smrt, spriječila je da doživi njegovo objavljivanje[6]

Ovisnost [uredi]

U to doba Dino je bio pod velikim stresom te je počeo eksperimentirati s drogom. Prije svakog nastupa Dino je uzimao drogu te je postao ovisan. Kada je početkom 1990 dobio kćer Ellu s Danijelom Kuljiš (sada Dvornik) odlučio je prestati.

Privatni život [uredi]

Dino se 1989 oženio s Danijelom Kuljiš i godinu dana kasnije dobio kćer Ellu. Dino je brat također poznatog pjevača Deana Dvornika. 2006. godine Dvornikovi su odlučili napraviti reality show po uzoru na američke zvijezde Osbournove zvan "Dvornikovi". Show se emitirao dvije sezone.

Smrt [uredi]

Umro je 7. rujna 2008.godine u svom stanu, samo osamnaest dana nakon što je proslavio 44. rođendan. Uz njega su pronađene tablete protiv ovisnosti i Hepatitisa C od kojeg je Dino bolovao nekoliko godina. Autopsijom nije utvrđen uzrok smrti. 1. listopada 2008. objavljeno je da je toksikološki nalaz pokazao da je Dino umro od kombinacije tableta za smirenje, protiv bolova i antidepresiva[7]. Obdukcijski nalazi su pokazali da je Dino inače bio zdrav. Na organima nisu pronađene nikakve promjene koje bi mogle uzrokovati smrt. Razlog nije bila prevelika količina tableta, već omjer različitih supstanci.

Dino Dvornik kremiran je i pokopan 10. rujna 2008. godine na zagrebačkom krematoriju na groblju Mirogoj.

Nagrade [uredi]

Diskografija [uredi]

Studijski albumi [uredi]

EP [uredi]

Kompilacije [uredi]

Uživo albumi [uredi]


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 6  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

voki52 (64)
#1, 21.06.2009 - 13:25
Pozdrav prijatelju
21.06.2009 - 13:33