Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
iva13 blog

Ukradeno sa facebook~a

Sinoć sam sanjala nepoznatog muškarca. Potpuno drukčijeg, nestvarno privlačnog. To umorno tijelo i istrošeno srce protresli su mi san. Sinoć sam sanjala ljubavnu priču, priču koja želi biti ispričana. Jer sinoć sam se zaljubila kao dijete, a već pred zoru u snu sam plakala. Sanjala sam svoje blijedo i zamišljeno lice priljubljeno uz prozor, sa zalutalim pogledom u daljini. Hladnoću u tijelu ubijao je topal dodir stakla ugrijanog suncem. Ni sama ne znam kad primjetila sam da mi je pogled usmjeren i da me promatra netko sa ulice. Muškarac tridesetih godina uputio mi je gotovo nevidljiv, ali ipak prisutan osmjeh. Nisam se ni pomaknula, zainteresirana njegovom pojavom i nesvakidašnjim izgledom nastavila sam ga promatrati. Bio je višeg rasta i možda malo mršavije građe. Na sebi je nosio tamne traperice i neku vidljivo stariju i izlizanu majicu. Kosa mu je bila duža, smeđa i ricava, neuredno vezana u rep. Uvijek sam mrzila ovakvu kosu na muškarcu, ali na njemu, na njemu me baš ona nekako osvojila. Lice mu je bilo tamnije, sa mnogobrojnim boricama neuobičajenim za njegove godine. Pričalo je samo za sebe i odavalo često druženje sa suncem te neuredan i nesputan, divlji život. I na kraju ono što me uznemirivalo, ono što me u i snu budilo, njegove tople oči boje kave. Osim ovog nazovimo ga upoznavanja pogledom, pravog se ni ne sjećam. Znala sam samo da se doselio negdje u blizini, da je volio instrumental glazbu i da radio nešto u glazbenom usmjerenju. Ono čega se dobro sjećam je naš prvi dodir. Na nekoj malenoj zabavici, punoj prijatelja, u suprotnim smjerovima provlačili smo se uskim prolazom između sjedalica i neke drvene police. Slučajnim okretom glave, potaknutim nečijim glasom na svom obrazu osjetila sam dodir njegovog. Nije se izmaknuo već se lagano nasmiješio i sada namjero nastavio okraćati glavu približavajući svoj obraz mojemu. I uzbuđena i sretna, nisam uspjela izdržati nastalu napetost već sam kukavički pobjegla. Izašla sam vani, svjež zrak me je smirivao i sjela na travu pored malene masline. Došao je i sjeo pokraj mene. Neko vrijeme smo se samo promatrali u tišini, ponovno se upoznavali na stari način, svjesni činjenice da se ovako najbolje razumijemo. Vrijeme je postalo čudan pojam, kao da su kroz ovaj trenutak prolazile godine. Rijeko smo razgovarali, a kad bi do razgovora i došlo, nije želio govoriti o sebi, više je nekako volio pričati o meni. Skriveno svjesna potisnute zvijeri, nisam ga previše ni ispitivala samo sam željela uživati u svom janjetu mekog dodira, janjetu istrošenog tijela i umornog duha što je mirovalo pored mene. Samo sam nekako htjela uživati u ovoj savršeno ispunjenoj nepostojanosti vremena. O sebi mi je ispričao samo kako je pobjegao od svih dobrih ljudi, jer se previše bojao sebe i da je nekad mnogo griješio al su njegovi grijesi kao i pokore sada daleko, ostavljeni u pepelu prošlosti. Rekao mi je da se osjeća kao stari vuk samotnjak al da mu je uz mene srce mlado. Uhvatio mi je glavu objema rukama i prošaptao: zbog tebe se opet bojim. Tada sam zaplakala, čvrsto ga zagrlila i duboko u sebi u tom trenutku ga napustila.Uvjeravala sam samu sebe da je ovako bolje, te kako ne smijem dobiti priliku upoznati zvijer i zamrziti ga. U isto vrijeme u mojoj glavi vrištao je moj vlastiti glas „zar sam ga napustila i ja“… s tom rečenicom na usnama san je prestao, polako počeo blijedjeti i nestajati u onoj poznatoj nepostojanosti vremena.



 
Interesantno
pozitivni glasovi: 6  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

#1, 14.03.2010 - 20:53
Hvala, priča je divna
14.03.2010 - 21:13