Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
nena-89 blog
Kad god bi tako, krugom svoga tijela,
zakoračila obalama moje duše
i krugom svoje duše, moje tijelo zatvorila,
ja bih snagu mjesečine izronio iz sna
i svaku zvjezdanu školjku položio na jastuk,
pa bih te pod posteljom zagrlio
i u sebi ponavljao
kako me iza zatvorenih očiju razumiješ.
Znam, umiješ šutjeti i ne znaš se smijati
i ne postojiš zato da mi se vratiš
ili nanovo primiš moj dah u kosu.
Znam, jer dobro se sjećam
kako nisam tvoju šutnju razumio
i koliko sam se tvoga osmjeha bojao.
A sve one noći
u kojima si kroz mene prošla,
osjećam kao vrelinu sjećanja
i pamtim se u tvojim milovanjima.
Iste te noći, u koje si me uvila,
dojila si vrelinom svoje ljupke vlažnosti.
Poput obilježja, moja krv prkosi prolaznosti
i jednostavno ne zaboravlja,
pamti koliko si u meni jednaka.
Ne razlikuje više nevidljive dodire
u svijetu što tone u more čekanja
i ne prepoznaje obrise riječi
u dubinama bez svjetla,
jer zatvorena u krugu moga tijela,
samo tebe jednaku pamti
i na obalama moje duše obilazi.

Imam dovoljno strpljenja i dovoljno razumijevanja
da zagrizem jabuku i slatkim sokovima natopim grlo pjesnika,
jer kad osjećajima uživam u zrnu vremena,
a u kapima nade sočne zagrljaje primam,
tvoj miris ljubavnice obuzme moje nebo
i u tom nebu ravnicu i u ravnici rijeku
i u rijeci misao poput oka bistru.



Tada beskrajnom pučinom mašte narastem,
zaiskrim medenim pjevom ptica i bisernim drhtajima
u velikom snu zvijezda iznjedrim dugu,
odmorim treptajem stiha,
pa kamenom smjelošću srca uklešem mjesečinu
i radošću sunčanog disanja usnem.
Eto, kako postaješ nerazdvojni dio moje razboritosti.



Da, tako sanjam i moj se put po tebi nastavlja dalje,
pa kao vjetar ustajem i koračam tvojim strukom,
usnama što trbuhom trepere, svaki list dodirnem
i vrelinom ljubavnika slažem svoj ljubavni san.
Okrećem te u bijeloj prozirnosti duše, požudom hranim
i sa stotinu strana pružam prema tebi ruke,
grlim i pod svoja milovanja nježno sklanjam.



A u meni obrazi, svu tvoju kožu upijaju pogledom
i ti mjesečinom nastavljaš polako teći,
prelaziš u mene i osmjehom se počinješ davati,
primaš svaki moj uzdah i svaku moju želju pratiš,
slušaš dah mog bića i u njemu počinješ sanjati.
Dok tako u srcu naše ljubavi postojano dišemo,
sav smo svemir i svom njegovom dubinom raspolažemo.



Progovaramo laticama zadovoljstva u našoj ljubavi
i ljepotom vođenja ljubavi krasimo naše postojanje.
Svjetlošću melodije tek otkrivamo svoje vrhunce zanosa
i mirno u odjecima vječnosti, po cijelom se snu raspoređujemo.
Između nas i svega, obasjane samom čežnjom,
samo nebeske strasti plove natopljene njenom toplinom
i poput svitanja nas dočekuju i hrabre u našem rađanju.


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 2  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar: