Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
zjovan29 blog


Nada Jeknić
TRADICIONALNA MANIFESTACIJA
"PERAŠKA FAŠINADA"



U onom trenutku kada se razdvajaju noć i dan, došla sam na ovaj svijet, ili kada se sažimaju... Ne znam... Ali, osjećam da sam kontradiktorna, da idem iz krajnosti u krajnost, da sam žena satkana od snova, stvarnosti, sa hiljadu žilica mijena, uspavanih rapsodija, istančanih arija, boja, mirisa, želja...Volim promjene u danu, času, trenutku, dahu... Volim da otkrivam sebe u svim oblicima: u padu, u puzanju, u letu...

Jedan od najljepših crnogorskih, primorskih gradova koji najviše volim i uvijek u srcu nosim je svakako drevni, otmjeni gradić Perast, ušuškan u podnožju brda Sveti Ilija, tačno naspram Veriga u Bokokotorskom zalivu.



Perast me posebno opčinjava svojom usnulom ljepotom...sa svoja dva ostrvceta: Gospom od Škrpjela i Svetim Đorđem. Gospa svake godine, 22.jula, kao trnova ružica čeka svog princa da se probudi...



Iskričava svjetlost Sunca rasipa se na niz kamenih kuća, koje uranjaju u more, na uske, tihe ulice, na trg, na veličanstvene, barokne palate iz 17. i 18. vijeka, poznatih kapetana: Zmajevića, Bujovića, Badovića, Smekia... Kamen je donošen sa ostrva Korčule, sa Hvara i Brača...

Prije godinu dana bila sam na istom ovom mjestu, upijala peraštanske sutone, ribare kako čamcima presijecaju modro, plavo more. Skrama dubine mi zatvara oči. Mir...Tišina...
Iznad Perasta je i krečnjački masiv Kason 873m, koji kao neka dobra vila čuva gradić od uroka!



Tih i miran grad, danas, najtiši grad u Boki... A, nekada? Čuven i slavan grad, snažan i moćan... Nekada je to bio grad brodara, kamenorezaca, ciglara, a najviše bačvara... Nekada je tu cvjetalo pomorstvo i ribarstvo. Imao je Perast u 17. i 18. vijeku svoje brodogradilište...slavu...moc... Tu se nekada odvijao raskošan život Peraštana... I danas se priča o bogatstvu ovoga kraja što potvrđuju ove renesansne, barokne, bijele palate, koje gordo stoje, zagledane u more i prkose zubu vremena.

Peraštani su bili hrabri, izuzetni moreplovci i kapetani... Plovili su na mletačkim brodovima...Ti divni ljudi, peraški kapetani, bavili su se jos i poezijom, kao što je bio čuveni Marko Martinović, a istorijom grada Perasta bavila se porodica Visković.



Čudan i neobičan je bio kapetan Vicko Bujović. Njegova raskošna palata je danas Muzej koji gleda na Gospu od Škrpjela i na ostrvo Sv.Đorđe. Da čovjek zbog "ljepote" može da izgubi život potvrđuje i ova priča:Palatu je gradio jedan, mletački arhitekta, Fonta. Kada je završio palatu, kapetan Bujović ga je pitao da li može napraviti još ljepšu palatu. Potvrdan odgovor ga je koštao života, tako što ga je kapetan Bujović gurnuo sa balkona jer nije mogao da podnese da neko ima ljepšu palatu od njega.
Čudno i zastrašujuće! Ta urokljiva ljepota palate i danas opominje!
Opominje i priča da je "Na Perast bačena anatema", zato što je kotorski sveštenik Bizantije ubijen na oltaru, na ostrvu Sv. Đorđe, pa je papa Klement ovaj grad isključio iz katoličke crkve punih 11 godina i tako bacio anatemu na grad...

Sredinom 19.vijeka, Perast gubi staru slavu i moć,dolaskom parobroda i ubistvom Vicka Bujovića, kapetana i gradonačelnika Perasta. Kapetanske porodice napuštaju gradić i odlaze na velika hercegnovska imanja.

Interesantno je pomenuti i to da je hrvatski ban, Petar Zrinjski, čestitao Peraštanima pobjedu nad Turcima i poklonio im mač Zmaja Ognjena Vuka!

Dok se u duši prepliću sivi klobuci u daljini rumeno, peraštansko Sunce zove. Modro more s crvenkastim odbljeskom trne...Tu sam... Čekam svitanje... Pjesma plavetnila... pjesma mora... pjesma galebova... Peraštanski pomorci plove "pjevajući zvijezdi na peraškom žalu, na otoku malu... "Plove na stranim brodovima... danima, mjesecima, godinama... Pjenušavi talasi mahnito udaraju o hrid. Plaaavi...

Nekadašnji grad pomoraca, kapetana, grad jedrenjaka i ribara, spava tihim, dubokim snom.

Kad pogledate sa obale prema moru, ugledaćete takvu ljepotu od koje zastaje dah: dva ostrvceta, dvije kaplje, dvije suze. Ta dva prekrasna, zrna bisera ogledaju se u vodi. To su: Gospa od Škrpjela i Sv.Đorđe, koje se još zove i "ostrvo mrtvih kapetana", jer je prema legendi, jedan francuski vojnik gađao topom prema Perastu, pogodio kuću voljene drage i usmrtio je. Inače, ostrvo je dom nekadašnje Benediktanske opatije. Krase ga borova stabla koja dodiruju nebo!!!



Ostrvo, Gospa od Škrpjela, Gospa od Stijena, nastalo je tako što su peraški pomorci dovozili svojim barkama veliko, bijelo kamenje i bacali ga u more, oko stijene. Tako su podigli školj, a na školju crkvu-"Gospa od Škrpjela".

Kad uđete u crkvu prvo cete ugledati mermerni oltar i na njemu čuvenu ikonu Gospe od Škrpjela, koju je sredinom xv vijeka naslikao Lovro Dobričević. Tu su i prekrasne slike na platnu našeg, najpoznatijeg
baroknog slikara, Tripa Kokolja, koji ih je uradio po porudžbini Andrije Zmajevića! Pri vrhu zidova, a i na tavanici nalaze se najljepše: Krunisanje Marijino, Marijina smrt i Uznesenje Bogorodice.

Prema legendi, peraški ribari, dva brata Mortesica su 22.jula davne 1452 godine, u smiraj dana, ribarili po moru poslije jednog brodoloma i u blizini ostrva na jednoj morskoj hridi koja se zvala "skrpjel" pronašli ikonu Bogorodice sa malim Hristom u naručju. Kada je teško bolesni ribar Mortešić dodirnuo ikonu, čudo se desilo. Božanska svjetlost je ozarila njegovo lice i istog časa je ozdravio. Pobozni Peraštani su sačuvali ikonu tako što su se tada zavjetovali da će na ostrvu izgraditi crkvu. To su i učinili 1630 godine. Pošto se ostrvo moralo održavati, pomorci su nastavili običaj sa dovoženjem kamenja i bacanjem u more. Tradicija se nastavlja i danas kao čuvena manifestacija P E R A Š K A F A Š I N A D A , koja se održava svake godine, 22. jula u kasno predvečerje, kada je, prema legendi, nađena čudotvorna ikona.



Užareno je nebo nad Perastom... Barke okićene javorovim grančicama, zelenilom, a napunjene kamenjem, zaplesale su od Posova do Pjace svetog Nikole, od istočnog kraja Perasta, do zapadnog, odakle idu prema Gospi u dugom nizu, jedna za drugu vezane... U prvoj barci su muškarci svečano obučeni u nošnju čuvene Bokeljske mornarice, od sjajne crne čoje sa zlatom opšivene... Veslaju i pjevaju stare peraške pjesme-bugarštice. U barkama se nalaze: sveštenik, gradonačelnik i počasni građani Perasta. Prva se barka približava Školju, a za njom i ostale, u krugu, da zagrle ostrvo. Tada nastaje slavlje i svi bacaju krupno, bijelo kamenje u more oko ostrva, da ogrnu Gospu kamenim plaštom, da ne potone. Crkveno zvono nad Perastom oglašava taj svečani čas.

U onom trenutku kada se razdvajaju noć i dan, ili kada se sažimaju, Gospa od Škrpjela zasvijetli čudnim sjajem, 22 jula, u smiraj, u suton... I ona je satkana od snova, legendi, stvarnosti... sa hiljadu žilica mijena, istančanih arija, neobičnih boja, mirisa, želja... Svake godine, 22.jula, svojom ljepotom i tradicijom-Fašinadom,- udahne radost Perastu, vrati mu onu nekadašnju slavu i moć kojom je zračio... Gospa, učaurena u svojoj usnuloj ljepoti, danima čeka svoga princa da je poljupcem probudi...I dok čeka i sanja svog princa, onako ponosna, gorda stara dama, u svoj svojoj veličini sa ogromnom plavom krunom na glavi, štiti ribare i more... štiti zaljubljene...štiti uspavane, plave rapsodije...

izvor:montenegrina




Nada Jeknić
Semolj gora -planinski raj na zemlji!!!


Kad krenete od Podgorice prema Beogradu, magistralom, prolazite kroz impresivni kanjon Morače koji je strmo usječen i presijeca visoke planinske


masive...



Zatim nailazite na manastir Moraču koji je čuven po freskama, bogatoj riznici i biblioteci... Idete jos nekoliko km naprijed do Mioske i onda skrećete lijevo... do Semolj gore...



Vrhovi crnogorskih planina dižu se put neba... U dolinama su prosuta seoca ragovića Polje, Redice, Starče, Bojići, Svrke, Zavraca, Ljevišta... koja su utonula u tišinu, u smiraj... U daljini se nazire Kapa Moračka, gdje je i izvorište rijeke Morače, (centar CG. u geografskom smislu), Maganik, zatim vrh Babin zub, Krnja Jela, Sinjajevina, Jablanov vrh, Lola, Stožac,... U planinskom đerdanu jedinstvene ljepote ističe se Semolj gora!!!



Ipak, sve to predstavlja veliki izazov za sve one koji su željni uzbuđenja, daha netaknute prirode. Jedini zvukovi koji se mogu čuti jesu cvrkut ptica i žubor Morače i njenih pritoka, kristalno bistre, zelene vode. Okolo veliki broj litica, jako opasnih, a tako lijepih, ostavljaju vas bez daha. Istovremeno i čarobno i zastrašujuće.

Semolj je mjesto na zaravni iznad samog sela Morače, odakle se pruža prelijep pogled na dolinu Morače i na okolne planine... Okružen je čudesnom prirodom koja je pravo mjesto za uživanje, za odmor. Prošaran je prostranim zelenim pašnjacima, gustim bukovim i četinarskim šumama kao i planinskim vrhovima s kojih se vidi gorostasni, najkrševitiji planinski lanac s bijelim golim vrhovima ...



Veličanstveni planinski masiv, impresivni kanjon Morače, ljepota šuma, pašnjaka i goleti doprinosi ljepoti cijelog ovog kraja. Sa "Greda" je pogled veličanstven i seže u nedohvatne daljine... Imate osjećaj da možete dodirnuti nebo!!! Livade i šume kao rasuti smaragdi skrivaju katunske kolibe u kojima se osjećate kao u nekom raskošnom dvorcu. Kakva ljepota, kakav duševan mir!!! U daljini se nazire biserna ogrlica stada ovaca i jagnjadi na zelenoj livadi prosarana planinskim cvijećem. Njezni cvjetak žute ljubičice, hajdučke trave, majčine dušice, čuvarkuće, divizme, kao i razno šumsko voće:jagode, maline, kupine, borovnice... dočaravaju dio te čarolije. Te livade zagledane su u vedro nebo, a kad se ono natušti one sklope kapke i spavaju skrivene i okružene šumama.Tu su i medvjedi, vukovi, lisice, zečevi, divokoze, srne... Ističu se u letu nježne jarebice, a najljepši je, poput veličanstvenog albatrosa, "krstaš" orao.



Kruna Semolja i njegove ljepote je Vrmac, ogromna stijena sa koje vidis Kapu Moračku, Ljevišta-izvorište rijeke Morače i cijelo selo Moraču...kao da vam je na dlanu. Posebna atrakcija i izazov je popeti se na Vrmac i posmatrati tu nedodirljivu daljinu, idiličnu ljepotu, divlju prirodu. San mnogih je da upoznaju taj "izolovan svijet divlje iskonske ljepote". Topli sunčevi zraci, romantična atmosfera planinskih koliba, planinski vrhovi... sve je to komadić planinskog raja na zemlji. Toliko je ljepote na jednom mjestu da čovjek poželi da ostane tu zauvijek. Tu neuhvatljivu ljepotu ni oko kamere ne može u potpunosti da dočara.Sa mnogobrojnih vidikovaca pruža se pogled na divan pejzaž, a poseban je zalazak sunca... takva igra boja i svjetlosti neba oduzimaju dah.


Posebna idila je pašnjak-Bubreg gdje su konji razigrani... Iako nisam vična jahanju, to je doživljaj koji se ne zaboravlja...jahanje na konju kroz netaknutu prirodu...fascinantno...
U tom krajoliku važno je istaći mještane i njihovo gostoprimstvo...Starci su akteri divnih priča uz toplo pucketanje vatre sa ognjišta.Ti ljudi su bogati onim prirodnim, zdravim humorom, darom za šalu, koji sam ponijela u srcu kao najljepšu uspomenu...Posebno njeguju taj kult gostoprimstva. Oni su dobri i pažljivi domaćini. Kad očekuju goste, u znak dobrodošlice, po starom običaju, širom otvore vrata. Gosta nude najboljom hranom i pićem koje imaju u kući, smještaju ga na najbolje mjesto za stolom i trude se da mu vrijeme koje provede u njihovom domu bude sto prijatnije. Doručak se ne preskače, ručak je glavni obrok, a večera najsvečanija... Tu je za ručak tradicionalno crnogorsko jelo: jagnjetina (ili jaretina) ispod sača... kajmak... lisnati sir... onda se sve to lijepo zalije vinom "Vranac". Za večeru opet tradicionalno jelo-smočani kačamak (nekad cicvara) i uz njih odlično ide domaće kisjelo mlijeko...



Semolj gora je pravi izbor za ljubitelje nedirnute prirode koju karakterišu mnogi kontrasti...Uzbuđuje dinamičnost kanjona smaragdne Morače... Zapanjuje i nadahnjuje divlja ljepota prirode... Posebnu draž i ljepotu Semolju daju šume... Čist i svjež planinski vazduh okrepljuje dušu. Inače, cijelim pejzažem vlada beskrajna tišina... Taj nestvarni mir vraća snagu, energiju, neophodnu za svaki dan...
Ako Vas ikad put nanese tamo, ako želite da pobjegnete od civilizacije, od dosadnih ljudi, od premora... obavezno ga posjetite... Ostaćete zadivljeni ljepotom pejzaža i gostoprimstvom divnih, plemenitih ljudi!!!
izvor:montenegrina


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 1  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

gabcsi74 (42)
#5, 14.10.2010 - 23:15
goran0808 (44)
ako pogledas moju sliku. iza mene je semolj. slikano pre neki dan samo sa druge strane od gornje morace msm sa krnjojelske strane. inace sam je peske presao mnogo puta
#4, 09.10.2010 - 09:25
Gorane samo uživaj u lepotama jer za to i postoje.
09.10.2010 - 11:37
goran0808 (44)
semolj ima i drugu stranu odnosno krnjojelsku!!! nije planina samo sa jedne strane odnosno moracke.inace sama rec semolj znaci nepristupacnu sumovitu planinu
#3, 09.10.2010 - 07:35
otkrili ste nešto novo šta verujem malo ljudi na portalu zna i nas tome vam hvala
09.10.2010 - 09:10
RRAAKK (53)
Gospa, učaurena u svojoj usnuloj ljepoti, danima čeka svoga princa da je poljupcem probudi...I dok čeka i sanja svog princa, onako ponosna, gorda stara dama, u svoj svojoj veličini sa ogromnom plavom krunom na glavi, štiti ribare i more... štiti zaljubljene...štiti uspavane, plave rapsodije...
Perast je najljepši gradić u Boki.
#2, 08.10.2010 - 00:50
Tanja ako može pitanj?
zašto toliko znanje i tako lepe priče nepodeliš sa nama.
Napiši blog !!!
08.10.2010 - 01:15
gabcsi74 (42)
#1, 07.10.2010 - 23:14