Na svakom koraku proklamira se sebi svojstvena vrsta ''vjere'' temeljena na ničemu, koja ističe bitnost vjerovanja, dok se objekt vjere uvelike isključuje. Bitno je da vjeruješ jer samom vjerom u nešto možeš učiniti isto da postane činjenica. Za neke čak nije ni bitno ima li ono bilo ikakvog smisla.

Prije nekoliko dana gledao sam televizijsku emisiju u kojoj je dotični gospodin govorio o tome kako će nakon smrti u sljedećem životu sasvim sigurno biti orao. Na pitanje voditelja zašto ne neka druga ptica Dao je odgovor kako neće biti neka druga vrste ptice, jer u sadašnjem životu uživa u letu poput orla. Koja nebuloza?!

Vjerovanje je valjano jedino ako je objekt vjere valjan. Netko može reći: ''Hej, idemo letjeti mojim zrakoplovom!'' Ako ustanovim kako njegov zrakoplov jedva može poletjeti a on uopće nema pilotsku dozvolu, tada moja vjera, ma koliko bila velika, ipak nije utemeljena na čvrstim činjenicama. Moja vjera neće od prijatelja učiniti velikog pilota kad se nađemo u nebeskim visinama. Ako, međutim, naiđe moj drugi prijatelj i ponudi mi isto, a dokazano je dobar pilot, tada moja vjera ima mnogo bolju osnovu.(Josh McDowell, Odgovori na teška pitanja, 170.).

Biblijska vrste vjere nije usmjerena na vjerovanje kao vjerovanje, već na objekt vjere, a to je Isus Krist. Sam je rekao: ''Ako ne budete vjerovali da Ja Jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.'' (Iv 8,24). Naglasak je na objektu ili osobi, a ne na sam čin vjerovanja.
Što vjeruješ?
izvor:kontakt