Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
JellenaBG blog
Šta su to seksualno prenosive bolesti (SPB)?

Šta su to seksualno prenosive bolesti (SPB)?

Nazivaju se još i seksualno prenosive infekcije (STI), a takođe i venerične bolesti (VB) po boginji ljubavi Veneri. SPB su zarazne. Najčešće se prenose polnim odnosom ili neposrednim kontaktom zdrave sa zaraženom osobom. Često i lako mijenjanje seksualnog partnera, alkoholizam, narkomanija, nepoznavanje zaštite i posljedica polnih infekcija, kao i druge pojave, uslovile su posljednjih deset godina postepeni i neprekidan porast oboljenja od SPB.

Mnogi oboljeli od SPB, sa željom da njihova bolest ostane u tajnosti, kriju izvor zaraze ili se liječe kod nestručnih osoba, izlažući se na taj način opasnosti da ne budu potpuno izliječeni ili da se njihova bolest nepotrebno komplikuje. I najzad, što nije bez značaja, omogućuju dalje širenje zaraze.

Nije pravilo da treba imati više seksualnih partnera da bi dobili neku od seksualno prenosivih bolesti. Svako ko upražnjava seks, bilo da je muško ili žensko, bilo da je stupio u seksualne odnose sa osobama suprotnog pola ili istog pola, ili i sa jednima i sa drugima - može biti zaražen!

Kako da znam da sam zaražen/ a?

U malom broju slučajeva postojanje infekcije je očigledno. Kod pojedinih infekcija simptomi se čak uopšte ne manifestuju, nijesu vidljivi, makar ne brzo. Manifestacija simptoma je čak kod žena manje uobičajena nego kod muškaraca.

Najčešći znaci bolesti, koji se pojavljuju i kod žena i kod muškaraca, su:

  • Ispuštanje neuobičajene količine genitalne tečnosti- koja može biti ljepljiva, vodnjikava, bijele ili žute boje; može biti neprijatnog mirisa.
  • Bol ili peckanje prilikom mokrenja - uriniranja.
  • Urinirati više nego obično.
  • Svrab, osip, plihovi, i slično, na ili oko polnih organa.
  • Bol u polnim organima - genitalijama.
  • Bol prilikom seksualnog odnosa.
  • Za žene krvarenje između ciklusa ili poslije seksa može takođe biti znak.
Poslije kog vremena se simptomi manifestuju?

Simptomi se najčešće pojavljuju u roku od 2 do 14 dana, međutim taj period može trajati i do 4 nedjelje (ponekad i duže). Kada je, recimo, u pitanju infekcija HIV- om, postoji mogućnost da se simptomi uopšte ne javljaju nekoliko godina.

Neke uobičajene SPB- i kao npr. klamidija, često nemaju nikakvih simptoma (pogotovo kod žena). To znači da možete da budete zaraženi i da zarazite, a da ne znate!

Kako se zaraziti?

Najuobičajniji način je putem seksa - Sperma, vaginalni sekret i krv nose zarazu. Muškarac, na primjer, ne mora da ejakulira da bi zarazio partnerku. Mala količina tečnosti se može ispustiti prije ili bez ejekulacije, što može biti dovoljno da se partnerka zarazi. Takođe, ne morate imati seks do kraja - neke SPB mogu da budu prenešene neposrednim kontaktom polnih organa, ali i upražnjavanjem oralnog seksa (npr. herpes). Kada su u pitanju genitalne vaši dovoljan je samo kontakt kožom.

PRIKAZ NAJČEŠĆIH SEKSUALNO PRENOSIVIH BOLESTI

Postoji više od 25 vrsta polno prenosivih bolesti. Ovdje su date najznačajnije informacije u vezi sa najčešćim seksualno prenosivim oboljenjima- tu si podaci o načinu prenosa, simptomima, određivanju dijagnoze i tretmanu, odnosno liječenju pomenutih oboljenja.

KLAMIDIJA

Klamidija je veoma uobičajena infekcija koju uzrokuje bakterija. Podaci govore da skoro polovina seksualno aktivnih žena preleži klamidiju prije svoje 30 godine. Statistika iz SAD govori da je 1999. godine zabilježeno 650 000 slučajeva oboljelih od ove bolesti, a kako ona često i nema simptoma procjena je da ih je bilo 4 puta više, dakle 2 600 000 ljudi. Simptomi, ukoliko ne izostanu javljaju se 7 – 21 dan nakon odnosa.

Simptomi kod žena:
  • gnoj iz vagine,
  • krvarenje iz vagine između ciklusa,
  • peckanje ili bol za vrijeme uriniranja,
  • bol u stomaku,
  • ponekad temperatura i/ ili mučnina.
Simptomi kod muškarca:
  • vodnjikavo bijelo curenje iz penisa,
  • peckajući bol tokom uriniranja.
Dijagnoza:

Uzima se bris iz grlića materice žene (test Papa Nikolau – Papa test) i mokraćne cijevi muškarca. Zatim se odnese u laboratoriju na specifičan pregled. Terapija:
  • antibioticima, koji se uzimaju oralno.
Ako liječenje izostane:
  • možeš da preneseš infekciju partneru,
  • može da vodi ka težoj infekciji – npr . zapaljenje materice,
  • i žena i muškarac mogu postati sterilni,
  • majka može da prenese na bebu prilikom porođaja.
HERPES

Herpes je izazvan virusom. Herpes živi u nervnim završecima i jednom inficirana osoba je inficirana čitavog života. Posle infekcije slijedi napad koji je najbolniji. Mali plihovi se pojavljuju oko usana ili genitalija poslije dva do dvadeset dana od dana infekcije. Plihovi mogu biti praćeni jakom groznicom, osipom, bolom kao i otečenim žlijezdama. Ne treba ljubiti u usta ili genitalije osobu koja ima suve ranice. Nema lijeka za herpes, plihove treba ispirati toplom slanom vodom, a bolove ublažavati tabletama.

U SAD (bila nam je dostupna samo njihova statistika) svaka četvrta žena i svaki peti muškarac ima genitalni herpes, u poslednjih 20 godina došlo je do porasta oboljelih za 30 %.

Simptomi

Isti su i kod žena i kod muškaraca. Mogu biti blaži i ozbiljniji:
  • osećaj gripoznosti, natečeni limfni čvorovi na preponama,
  • svrab ili pečenje prije pojave plihova,
  • mali, bolni plihovi na polnim organima ili ustima,
  • plihovi ostaju u prosjeku 10 dana i nestanu, ali virus ostaje u tijelu.
Dijagnoza:

Genitalni herpes se obično primjeti za vrijeme napada.

Terapija:

Ne postoji pravi način liječenja kojim bi se iz tijela odstranio herpes, ali bolest može da se kontroliše, a seks treba izbjegavati za vrijeme "razbuktavanja".

Ako liječenje izostane:
  • infekcija se može prenijeti na partnera,
  • majka može prenijeti na bebu prilikom porođaja.
GENITALNE BRADAVICE

Genitalne bradavice mogu da se pojave na ili oko polnih organa. Izazvane su od strane virusa (papiloma virusa) i veoma se lako prenose u toku seksualnog odnosa. Lako su vidljive ukoliko se pojave na površini tijela, ali ih je jako teško otkriti ukoliko se nalaze u unutrašnjosti, npr. ženskog polnog organa. Po statistici iz SAD- a, 50- 70% ljudi biva zaraženo ovom bolešću tokom svog životnog vijeka.

Simptomi:

Pojavljuju se 3 nedjelje do 8 mjeseci poslije odnosa, čak i kasnije. Mali čvorovi se pojavljuju u grozdovima, slično kao i bradavice na prstima, samo manje. Možda će nestati sami od sebe, ali mogu lako da se prenesu na druge. Boje su kože što ih čini neprimijetnim na prvi pogled, bezbolne su, osim kada rastu.

Dijagnoza:

Virus se kod žena otkriva pomoću testa Papa Nikolau, koji služi za određivanje raka grlića materice. Ove bradavice mogu da prouzrokuju promjene na grliću materice, a povezane su sa rakom grlića materice, kasnije u životu.

Terapija:

Odstranjivanje smrzavanjem, laserom ili hiruškim zahvatom. Bradavice mogu da se povrate poslije liječenja.

Ako liječenje izostane:
  • raširiće se vrlo brzo,
  • mogu se prenijeti na partnera,
  • majka može da prenese na bebu tokom porođaja.
HEPATITIS B i C

Hepatitis B i C su izazvani virusom. Narodno ime za hepatitis je žutica. Standardna žutica, ili "oboljenje prljavih ruku", ne spada u grupu seksualno prenosivih oboljenja i ovaj oblik ima medicinsko ime - hepatitis A. Virusi iz ove grupe primarno izazivaju upalni proces na jetri (hepatitis) i njeno oštećenje u manjem ili većem obliku.

HEPATITIS B

Hepetitis B se može prenijeti preko direktnog kontakta sa krvlju ili tjelesnom tečnošću oboljelog. Kao i kod HIV- a, bolest se može prenijeti seksualnim odnosom, korišćenjem istog pribora kod intravenskog koriščenja droga ili sa majke na dijete, pri trudnoći (2 - 5%) i pri porođaju (preko 90% slučajeva). Iz pomenutog razloga svaka trudnica se testira na hepatitis B kako bi se plodu odmah po rođenju dala zaštitna vakcina ukoliko je majka zaražena. Po našem Zakonu o zaštiti od zaraznih bolesti svi intravenski korisnici narkotika se obavezno vakcinišu protiv B hepatitisa. Hepatitis B se ne može prenijeti preko vode, hrane ili odjeće. Sam virus je dosta otporan. Vakcina protiv hepatitisa B je dostupna u Institutu za zdravlje Crne Gore u Podgorici, a u planu je da se uvede redovno vakcinisanje djece po rođenju.

Njime je u svijetu zaraženo 400 000 000 ljudi. U našoj zemlji 2- 7 % cjelokupne populacije ima ovaj virus u sebi. Rizične grupe su intravenski narkomani i seksualno promiskuitetne osobe, kao i medicinski radnici.

Simptomi:

Akutna faza:
  • žutilo,
  • mučnina,
  • povraćanje,
  • gubitak apetita,
  • bol u stomaku i kasnije, ispod lijevog rebarnog luka (tu je jetra),
  • svijetla stolica i tamna mokraća,
  • ponekad i povišena temperatura.
Hronična faza:

I pri liječenju akutne faze, kod 5-10% pacijenata dolazi do hronične faze. Usljed oštećenja jetre može doći do ciroze i karcinoma jetre.

Terapija:

Terapija je vitaminska, podrazumijeva vitamine sa higijensko - vitaminskim režimom. Preporučuje se lagana hrana, koja potpomaže brži oporavak jetre.

Kod hronične bolesti, terapija je specifična, 50 % izgubi virus, a 25 % ne reaguje na terapiju.

Napominjemo da ne postoje ljekovi kojima se može pacijent izliječiti ukoliko odbrambeni sistem pacijenta nije sam u stanju da eliminiše virus iz organizma. Davanje interferona može pomoći jednom broju pacijenata dovodeći ih do dužih ili kraćih perioda poboljšanja stanja.

HEPATITIS C

Što se tiče hepatitisa - C, za njega ne postoji vakcina i mnogo je češći u akutnoj fazi bez simptoma. Najčešće se otkriva na testu za transfuziju krvi, u hroničnoj fazi, kada terapija nema efekta. Samim tim, brže progresira u cirozu i karcinom jetre.

KAPAVAC (GONOREJA, TRIPER)

Simptomi gonoreje pojavljuju se u roku od 2 do 7 dana (u prosjeku 3) nakon infekcije. Zaraza se prenosi neposrednim polnim snošajem, kao i putem raznih inficiranih predmeta, ali mnogo rjeđe. Uzročnik tripera je gonokok, bakterija koja se lako razmnožava na sluzokoži polnih organa.Po svom toku i komplikacijama, kapavac kod muškaraca se razlikuje od kapavca kod žena.

U Americi je trenutno zaraženo 650 000 ljudi, od kojih je 75 % njih uzrasta od 15 – 29 godina.

Simptomi kod žena:
  • žućkast ili bjeličast gnoj iz vagine,
  • može da ima neprijatan miris,
  • peckanje ili bol tokom uriniranja,
  • ciklusi bolniji nego obično,
  • grčevi i bolovi u donjem stomaku.
Simptomi kod muškaraca:
  • žućkasto ili bjeličasto kapanje iz penisa,
  • peckanje ili bol tokom uriniranja ili pri pomjeranju.
Dijagnoza:

Uzima se bris iz grlića materice žene i mokraćne cijevi muškarca koji se zatim radi daljeg ispitivanja nosi u laboratoriju.

Terapija:

Antibiotici u injekcijama ili oralno.

Ako liječenje izostane:
  • infekcija se može prenijeti na partnera,
  • može se dobiti ozbiljnija infekcija koja vodi uništenju reproduktivnih organa,
  • i muškarac i žena mogu postati sterilni,
  • majka može da prenese na bebu za vreme porođaja,
  • eventualno, može da prouzrokuje srčane probleme, bolesti kože, artritis i sljepilo.
SIFILIS

Sifilis je hronična infektivna bolest, koja može da zahvati sve organe i sva tkiva tijela. Uzročnik je jedan mikroorgenizam - bakterija spiroheta, oblika spirale, koji prodire u organizam preko kože i sluzokože neposrednim dodirom, najčešće polnim odnosom.

Znaci oboljenja od sifilisa su vrlo raznoliki i zavise od mjesta infekcije, starosti zaraze i liječenja. U svom razvoju bolest obično prolazi kroz nekoliko, uglavnom tri stadijuma, između kojih se često nalazi u skrivenom stanju, kada se na bolesniku na vide nikakvi znaci oboljenja.

Od sifilisa može da oboli svaka osoba, u svakom dobu života. Na postoji ni urođeni, ni stečeni imunitet na ovo oboljenje. Ovo može da bude veoma ozbiljna bolest, čak i smrtonosna ako se ne liječi.

Moderni testovi je skoro uvek otkriju prije nego što uznapreduje. Simptomi su vidljivi nakon 14 dana do 3 mjeseca. Sifilis ne predstavlja suviše rasprostranjeno oboljenje.

Simptomi prve faze:
  • kod muškaraca i žena, prvi simptomi se pojavljuju od 2 - 12 nedjelja poslije odnosa,
  • bolne crvenkasto - braon ranice na ustima ili genitalijama,
  • ranice ostaju od 2 - 6 nedjelja,
  • ranice nestaju, ali ne i bolest.
Simptomi druge faze:
  • pojavljuju se 6 - 8 nedjelja poslije pojavljivanja ranica,
  • osip se javlja svuda po tijelu,
  • gripozni osjećaj,
  • osip i grip nestaju, ali ne i bolest.
Posljednja faza sifilisa:
  • gumozni sifilis (granulaste, čvoraste i bolne promjene koje mogu da se pojave na raznim organima, najviše na koži i kostima),
  • oštećenje mozga može da prouzrokuje ludilo ili smrt.
Dijagnoza:

Ako su ranice vidljive, ljekar će uzeti bris na analizu. Postoji i test krvi, ali duže traje. Osip je takođe indikator bolesti, koji ukazuje na eventualnu prisutnost bolesti.

Terapija:

Antibiotici u injekcijama ili oralno.

Ako liječenje izostane:
  • majka prenosi na bebu za vrijeme porođaja,
  • prouzrokuje srčane bolesti, oštećenje mozga, sljepilo i smrt.
SINDROM STEČENOG NEDOSTATKA IMUNITETA (SIDA - AIDS)

SIDA je posljednji i najteži stadijum infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV). To je neizlječiva bolest koja u svojoj osnovi ima potpuno i bespovratno propadanje odbrambrenih (imunoloških) funkcija organizma.

Postoji razlika između SIDA- e i HIV-virusa. Ako je osoba zaražena HIV-om ne znači da je i oboljela od SIDA- e. Osoba oboljeva od SIDA- e kada je HIV virus nanio dovoljno štete njenom imunološkom sistemu tako da on nije u stanju da je odbrani od raznih infekcija i tumora. Tada broj tzv. t – limfocita pada sa normalnih 800 – 1050ml u krvi na oko 200ml.

Od SIDA- e može da oboli svako, bez obzira na uzrast, pol ili rasu. HIV virus je mali, suviše mali da bi bio viđen običnim mikroskopom. Da bi se reprodukovao, on mora da uđe u tjelesnu ćeliju, u ovom slučaju to je ćelija imunološkog sistema. Svaki čovjek koji je nosilac ovog virusa je potencijalni prenosilac zaraze. Samo u krvi (uključijući i menstrualnu), spermi i vaginalnim sekretima virusa ima u dovoljnoj količini da izazove infekciju. Suza, pljuvačka i znoj sadrže znatno manju količinu virusa koja ne može da izazove infekciju.

Kako može da se prenese HIV / AIDS?

Preko krvi zaraženom virusom:
  • korišćenjem zajedničkog pribora pri intravenskom koriščenju droga,
  • korišćenjem nesterilnog pribora pri primanju injekcija, pri šivenju, body pearcingu i tetoviranju,
  • pri medicinskim i stomatološkim operacijama bez adekvatnih sredstava zaštite,
  • pri transfuziji neprovjerene krvi.
seksualnim putem bez upotrebe kondoma:
  • bez razlike na oblik: vaginalni, oralni ili analni,
  • bez razlike na stanje svijesti: pod dejstvom droga ili drugih psihoaktivnih supstanci,
  • ili ne (trezveno) - netrezveno stanje povećava rizik za dobijanje bolesti jer smanjuje kritičnost;
  • bez razlika na partnera: muški ili ženski, jedan ili više njih.
vertikalno prenošenje sa HIV- pozitivne majke na dijete:
  • za vrijeme trudnoće,
  • za vrijeme porođaja,
  • pri dojenju.
SIDA ne može da se prenese:
  • rukovanjem,
  • boravkom u istoj prostoriji,
  • poljupcem u obraz,
  • kašljanjem i kijanjem,
  • korišćenjem istog pribora za jelo,
  • korišćenjem istog toaleta,
  • korišćenjem istog bazena,
  • ubodom komarca.
Simptomi:

Ljudi koji imaju HIV mogu biti bez simptoma 8- 10 godina, a oni su:
  • noćno znojenje,
  • gripozni simptomi koji ne prolaze,
  • neobjašnjiv gubitak težine,
  • bijeli pečati po unutrašnjosti usta,
  • purpurne tačke po koži.
Kod žene:
  • hronične vaginalne pjenušave infekcije,
  • nenormalni rezultati vaginalnog testa HPV,
  • genitalne bradavice.
Dijagnoza:

Ono na šta treba posebno staviti akcenat je edukacija društva u cilju uvođenja prakse redovnih odlazaka kod ginekologa i urologa. Ukoliko isti postanu navika, pojedinac sebe može poštedjeti "luksuza" koji bi mu priuštile nervoza, neizvijesnost, itd. Na ovom putu nailazi se na veliki broj prepreka, koje, naročito u našem društvu, stvaraju duboko ukorijenjene predrasude. Ono što mora da se predoči ljudima, posebno mladima je da NIJE SRAMOTA BRINUTI SE O SVOM ZDRAVLJU!

Informisanost je, nažalost, u Crnoj Gori prisutna u zanemarljivo maloj količini po pitanju mogućnosti da se uradi HIV test, tj. test kojim se provjerava eventualna zaraženost virusom SIDA- e. Test se može uraditi u svakoj regionalnoj službi za transfuziju krvi. Po pitanju privatnih laboratorija, situacija je slična. Analize uzoraka koji se uzimaju u pojedinim laboratorijama, rade se ili u Podgorici, u već pomenutim mjestima, ili van Crne Gore.

Šta uraditi prije testiranja?

Testiranje je jedini način da se utvrdi eventualna prisutnost HIV virusa, a ujedno i prvi korak za dobijanje medicinske njege, adekvatnih savjeta i podrške ukoliko je potrebna. Ono što imamo potrebu da konstantno ponavljamo je da NE TREBA OSJEĆATI STID KADA JE ZDRAVLJE JE U PITANJU, a razlog je sasvim jednostavan: uraditi HIV test je veliki korak, to je nešto što MOŽE da zauvjek promijeni život.

U skladu sa tim, treba razmišljati i pripremiti se na eventualni neočekivani ishod. Pomislivši da možda možemo pomoći u tome dajemo nekoliko savjeta:
  • Razmislite o mogućnosti da kažete nekome kome vjerujete da ćete se testirati na SIDA-u. Moralna podrška prijatelja ili nekog člana porodice može mnogo da znači.
  • Saznajte koliki je stepen privatnosti i anonimnosti vaših rezultata! Pitajte ljekara da li još neko osim Vas može saznati rezultat testa.
  • Odredite tačno vrijeme kada ćete otići po rezultate. NEMOJTE ODLAGATI! Test vam može pomoći, samo onda kada znate njegov ishod.
Testiranje ima četiri faze:
  • Odlazak na kliniku ili ordinaciju gdje možete uraditi test. Medicinska sestra ili savjetnik vam govore o testu. Možete postavljati pitanja ili govoriti o svojim strahovima ili brigama.
  • Odlučujete da se podvrgnete testu. Medicinska sestra ili tehničar vam uzima malo krvi koristeći iglu.
  • Vaša krv se testira na znake prisusutva HIV- a.
  • Rezultati testa dolaze na kliniku. Ljekar ili savjetnik vam saopštavaju značenje rezultata i imaju obavezu da vas upute kako dalje da postupate u skladu sa rezultatom.
Šta znače rezultati testa?

HIV negativan, sero negativan ili nereaktivan rezultat testa znači odsustvo antitela na HIV u vrijeme testiranja.

Negativan rezultat testa znači da ili nijeste inficirani HIV- om, ili ste inficirani, a testirali ste se u tzv. "periodu prozora" (Window period). To je period koji je organizmu potreban da proizvede testom razumljivu količinu anti- tijela. Za HIV, ovaj period najčešće traje 6 do 12 nedjelja; u rijetkim situacijama ovo vrijeme može biti duže. U toku ovog perioda standardni testovi mogu pokazati lažno negativan rezultat, zbog čega se preporučuje da test uradite najmanje 6 nedjelja nakon rizičnog kontakta, a da ga zatim, radi potpune sigurnosti ponovite za 6 mjeseci.

HIV pozitivan, sero pozitivan ili reaktivan rezultat znači da ste inficirani HIV- om. Npr. ako je prvi test (uzmimo za primjer test ELIZA) pozitivan (pokazuje prisustvo HIV- a), krv će biti ponovo testirana. Ukoliko drugi put pokazuje isti rezultat, primjenjuje se druga vrsta testa (Western blot) da bi se rezultat potvrdio.

Dva uzastopno pozitivna ELIZA testa potvrđena pozitivnim Westarn blot testom označavaju "pozitivan" rezultat. To je nedvosmisleni znak da je osoba zaražena virusom.

Terapija:

Ima mnogo ljekova koji se koriste za liječenje virusa. Oni usporavaju bolest, ali je ne liječe. Ljekovi izazivaju mnoge posljedice. Onima koji boluju od SIDA- e je dostupna veoma stručna pomoć.

Predrasude u vezi sa SIDA-om

Ne znači da si bezbjedan ako:
  • imaš samo jednog partnera,
  • ako se ne drogiraš,
  • koristiš kondom,
  • nijesi primala/ o tuđu krv,
  • ne putuješ u inostranstvo,
  • nijesi homoseksualac,
  • si još uvijek nevin/ a,
  • imaš 50 godina,
  • si nastavnica/ k,
  • ne posjećuješ prostitutke,
  • nemaš dugu kosu i ne nosiš kariranu košulju,
  • znaš što radiš,
  • teško mijenjaš partnera,
  • si zdrav/ a ...
Rizične grupe:
  • intravenski narkomani,
  • ostali uživaoci psihoaktivnih supstanci,
  • seksualni radnici/ ce,
  • homoseksualci,
  • zdravstveni radnici,
  • pomorci,
  • alkoholičari,
  • zatvorenici,
  • promiskuitetne osobe.
SIDA NE BIRA PO IMENU, BIRA NEINFORMISANE!!!! SIDA SE NE DOBIJA, SIDA SE UZIMA!

UKOLIKO SE POSUMNJA NA ZARAZU:
  • Posjetiti doktora - specijalistu za polne bolesti,
  • ne upražnjavati seks dok se ne provjeri da li je sve u redu,
  • reći onome s kim je osoba (koja sumnja na prisutnost infekcije) imao/ la seksualni odnos da bi i on/ ona trebao/ la da se testira,
  • ono što nikako nije preporučljivo je izbjegavanje doktora, zbog mišljenja da će on to prenijeti porodici – NEĆE.
Ukoliko se sa tim pacijent ne slaže, niko ne smije ugroziti njegovo pravo na diskreciju tako što će to nekom ispričati. Opravdani strahovi ovih osoba ukazuju na neophodnost omogućavanja anonimnog testiranja u Crnoj Gori, ali i na potrebu edukacije zdravstvenog osoblja i cijele javnosti. Ovaj problem je manje izražen u privatnim ambulantama.

Kako izbjeći dobijanje ili prenošenje SPB-i?

Prije svega, ukoliko je osoba seksualno aktivna, treba da upražnjava bezbjedan seks - seks koji će učiniti manjom mogućnost zaraze.

Evo nekoliko sugestija:
  • Voditi ljubav bez penetracije, penetracija nije jedini način seksualnog zadovoljenja.
  • Oralni seks je utoliko rizičniji, ukoliko vaš partner ima ranice u ili oko usta ili upaljene desni.
  • Analni seks je posebno rizičan za oba partnera, zbog toga što je koža u rektumu osjetljiva i lako puca.
  • Ukoliko ste seksualno aktivni, preporučuju se kondomi koji imaju na svom pakovanju CE ili BSI oznaku.


 


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 11  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

e ovo bi trebalo svuda da moze da se procita... svaka cast na ideji!
#3, 24.01.2008 - 00:26
Ne samo nedeljom!
I ponedeljkom i utorkom i...
#2, 14.01.2008 - 22:43
vivax (39)
Uvek fenomenalno....
#1, 13.01.2008 - 18:04