napravljeno: Sreda, 16. Mart 2011 Vreme 12:14.
izmenjeno: Četvrtak, 17. Mart 2011 Vreme 15:35.
Čitavog života tražio sam kutak svemira
gde bi zakopao krčag svog nemira
- i nisam ga našao
prošao sam celu zemlju
uzduž i popreko
u mnoge gradove svratih
i bijah izgubljen među ljude
obiđoh i zabačena sela
i ona posve zaboravljena
vidio sam mnoga blaga
upoznao pohlepu, slavu i moć
osetio zadah smrada
i bežao od silueta
lica praznih kao bezdan
sreo sam i istinske junake
koji pobediše sve, pa i nemoguće bitke
i ludake koji su otkrili mnoge tajne
dosegli duboku mudrost
i stekli velika znanja
ali ne nađoh odgovor
nigde ne bijaše ičeg
pred čime bi se oko skamenilo
naučio sam da se sve što vredi
oduvek skrivalo u nama
od praiskona da je bilo tu
na dohvatu nam ruke
ali i to, što se čovek uspinje više
to jasnije vidi kako provalije postaju
sve dublje i sve tamnije
ni onomad, kada još verovah u bajke
i kada imah srce posve nevino
nisam uspeo zaustaviti dah
i mirne duše usnuti
uvijek me nešto teralo dalje
ni onda, kada bijah na Izvoru
- a bio sam sasvim blizu, toliko blizu
da bijah jedno s devojkom koju voljeh -
ne osjetih se ispunjenim
ne znam gdje je kraj puta
i ima li uopste smisla
tražiti spokoj
ljudskim dušama
ili je sve
tek morbidna igra
fatalna zabuna
...
tamo gdje se topi
i posljednji grumen razuma
ostalo je samo Tvoje lice
čisto, detinje
jedino pred njim
zaboravim na trenutak
od kud sam došao
i kamo idem
i sve više sam siguran
da su i večeri i jutra
tek bledi odsjaj
rumenila s Tvojih obraza...:))))))
