Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
duje-split blog

Moja ljubimica Blještavo bijelo, dugo, gusto i meko krzno. Šiljasta crna njuška. Kitnjast i preko leđa prebačen rep. Tamne, malčice ukošene oči. Gordi, graciozan hod pritajene snage odaje biće koje je svjesno svoje ljepote. I kao suprotnost: širok “osmjeh” koji odaje veslu i jednostavnu narav, narav bića koje živi od danas do sutra i nada se da će taj period biti ispunjen sa što više igre. Vlasnici koji ga šeću često svjedoče o prilaženju potpunih stranaca privučenih i opčinjenih ovim psom. Jednom kad prođete rukom kroz krzno samojeda gotovi ste, nećete više moći prestati. A on će se potruditi da to iskoristi što bolje može. Tvrdoglav, ljubazan, izdržljiv, zaigran, svojeglav i duboko privržen… Sve je to samojed (Samoiedskaya Sobaka, Nenetskaya Laika), najljepši pas na svijetu.

POVIJEST PASMINE
S porijeklom koje seže direktno do vučjih predaka samojed pripada jednoj od tri pasmine takozvanog pra-tipa (ostale dvije su sibirski haski i aljaški malamut). Ove pasmine su prve tri koje su se izdvojile od vučjeg pretka i počele živjeti s ljudima. Iako genetski jako sličan vuku, duga povijest suživota s ljudima promijenila je narav samojeda.
Ime pasmine potječe od naziva grupe sjevernih sibirskih plemena, Samoyed. Samoyedi su bili stočarski nomadi. Njihov život je bio usko povezan sa krdima sobova koja su uzgajali. Kao takvi, pse su koristili većinom za kontrolu i nadgledanje stada te za njegovu obranu od vukova i medvjeda. Manje su korišteni za vuču saonica jer su sobovi to činili efikasnije. Prema legendi, samojedi su bili prva vrsta pasa koja je imala ekskluzivno pravo spavanja u šatoru gospodara. Ovo nije dokazano, ali iz činjenice da narav ovih pasa odlikuje duboka privrženost prema svim ljudima (jednako prema poznatima i strancima), može se zaključiti da su imali neki poseban status jako dugo vremena koji ih je priviknuo da se prema ljudima ponašaju tako prijateljski. Nažalost, zaslugom revolucije u Rusiji počela je represija nomadskog načina života od strane države. Plemena Samoyeda su bila prisiljena odreći se svog načina života i “civilizirati” se. Ovo je imalo dvije važne posljedice. Kao prvo, uzgoj pasmine na tom području je smanjen. Kao drugo, zbog zatvorenosti režima, nije bilo moguće koristiti se znanjima o uzgoju ovih pasa onih ljudi koji su ga prvi uzgajali. Sve to skupa je dovelo do toga da nakon I. svjetskog rata nije bilo značajnijeg doprinosa pedigreu samojeda s područja njegove izvorne postojbine. Ono što znamo o samojedima i primjerci koje danas imamo potječu od malobrojnih primjeraka koji su doneseni u Europu u 19. st. bilo posredstvom polarnih istraživača koji su ih kupovali od Samoyeda na putu prema Arktiku, bilo posredstvom nekih drugih činioca i osoba.
Iako prvi pisani zapisi o samojedima potječu iz 1696. (Adam Brandt), prvi primjerci koji su službeno zabilježeni “južnije od Sibira” pojavili su se na Engleskom dvoru oko 1880 godine. Kći kraljice Viktorije, Aleksandra, udala se za Rusa, Czara Nicholasa II. Kako je njen brat, Princ od Walesa jako volio pse, ona mu je iz Rusije poslala nekoliko primjeraka od kojih su neki bili pasmine samojed. Bio je to kraljevski ulazak pasmine na područje Europe.
Vrlo brzo uslijedio je uvoz još nekoliko primjeraka koji su dokumentirani i registrirani (1889. Ernest Kilburn-Scott, “Sabarka”; 1893. nepoznati mornar, “Whitey Petchora”…). Prvi primjerci nisu bili potpuno bijeli. Prvi potpuno bijeli primjerak došao je iz zapadnog Sibira, a donio ga je i fotografirao 1894. kapetan Labourn Popham
Kontrolirani i standardizirani uzgoj samojeda međutim nije počeo sve do polarnih ekspedicija. Polarni istraživači su nakon povratka donijeli još nekoliko primjeraka u Englesku, Norvešku, Novi Zeland i Australiju. (Ekspedicije Nansena, Amundsena, Jacksona i Shackletona) . Iz Amundsenove ekspedicije ostao je slavan samojed Etah, predvodnik čopora koji je prvi došao do Južnog Pola.
Ključan trenutak za početak kontroliranog i sustavnog uzgoja bio je posjet bračnog para Kilburn-Scott zoološkom vrtu u Sydneyu. Tamo su pronašli primjerak izložen u istom kavezu s dva tigra (!!) te ga uspjeli otkupiti i dovesti u Englesku. Nazvali su ga “Antarctic Buck”. S ovim psom i još nekoliko primjeraka koje su posjedovali od prije počinje povijest sustavnog uzgoja samojeda u Europi. Killburn-Scott su definirali karakteristike koje odlikuju pasminu (tzv. uzgajivački standard) i započeli sa sustavnim uzgojem. Zanimljivo je da u standardu koji su sastavili postoji stavka koja kaže: “sve boje su dozvoljene; preferirana je bijela”. Iako međunarodna kinološka organizacija i danas priznaje tu stavku (psi kremastim nijansama imaju pravo nastupati na izložbama) teško je da ćete takve samojede doista i vidjeti.

KARAKTERISTIKE
Samojed je pun suprotnosti. s jedne strane veseo i ljubazan, s druge jako tvrdoglav. Inteligentni su i poslušni ali ne i ropski odani. Zaigrani, privrženi, oprezni… Ovo su psi s kojima vam nikada neće biti dosadno. Uživaju biti blizu ljudi, biti maženi i u centru pažnje… Pri tome ne pitaju tko ih mazi: vlasnik ili potpuni stranac, glavno da su u središtu pažnje. Ne mogu podnjeti da ih se ignorira ili da nemaju društvo u igri. Pri tome nisu napasni i zamorni: nemojte misliti da će vas moliti za pažnju poput nekih drugih pasmina, otići će potražiti je negdje drugdje. Ono što je pak vjerojatnije, ispoljit će neku vrstu delikventnog ponašanja. Samojed koji je ostavljen da bude sam može učiniti dojmljivu količinu štete. Ne iz ljutnje nego iz čiste dosade. Ovo je usko vezano uz povijest pasmine: navikli su da budu aktivni dio života zajednice; zahtijevaju od vlasnika da ih tretira kao ravnopravne sudionike u svakodnevnim aktivnostima.
Ekstremno prijateljska narav čini ih izrazio lošim psima čuvarima, ali zato su nenadmašni kao ljubimci. Jako su zaigrani i tu karakteristiku zadržavaju do duboke starosti. Vole djecu, a slažu se i s drugim psima. Kako su kroz dugo vremensko razdoblje korišteni kao stočarski psi imaju instinktivnu potrebu premještati i usmjeravati djecu kad se igraju s njima. Također, isti taj instinkt ih tjera da natjeravaju sve pokretne “mete” koje ugledaju. Stoga ih, ako će se nalaziti u takvom okruženju, treba odmalena navikavati na mačke, perad, zamorce isl.
Druga važna stavka u naravi ove pasmine je tvrdoglavost. Mogu biti i najčešće jesu jako samovoljni te slabo reagiraju na repetitivne tehnike podučavanja. Treniranje samojeda zahtjeva veliku dozu strpljenja i posebne, dinamične tehnike podučavanja. Drugim riječima, ovim psima je vrlo lako “dosaditi”. Naravno, unatoč ovim karakteristikama, samojedi se mogu sasvim dobro istrenirati, samo zahtjevaju drugačiji pristup. Onog trenutka kad trening postane igra, možete od samojeda očekivati velike rezultate.
Gore navedene karakteristike mogu se činiti negativnima. Međutim, one se ispoljavaju samo ako od svog samojeda očekujete da će biti zadovoljan s jednom šetnjom oko kvarta dnevno, a ostatak dana da će si sam pronaći zanimaciju. To je pogrešno. Oni vole ljude i ne mogu bez njih. To ne znači da morate pretrčati 20 km dnevno s njim. Činjenica jest da samojed voli aktivan život na otvorenim prostorima i da mu je draga fizička aktivnost. Međutim, postoji nešto što mu je još potrebnije. Morate mu dopustiti da vam bude blizu što više. Puno tapšanja, maženja, igre… Ali najviše mu treba osjećaj da i on sudjeluje u onom što trenutno radite. Pod takvim tretmanom do izražaja dolazi njegova vesela narav i zaigranost. I pod takvim tretmanom, kroz igru, dobiva svu fizičku aktivnost koja mu treba


Tagovi:

 
Interesantno
pozitivni glasovi: 4  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

mikimatori (64)
tako graciozni i svesni su svoje lepote.DRago mi je sto toliko ljubavi vracaju coveku.
#1, 13.04.2011 - 01:21
 

Korisnik
offline
offline duje-split
Hrvatska, Splitsko dalmatinska županija, Split



Blogovi: tagovi
Arhiva unosa