Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
zorica7 blog

Pismo oca lekara sinu!!!!


�Sine dragi, ako volis ljudsku prirodu da bi pozelio da je proucavas i da joj se priblizis, ako se ne bojis smrada leseva, izjava o patnji i ako se ne gadis rana i cireva; dragi sine, ako ti nije tesko da nemas nikada ni trena potpune slobode, ako te ne ljuti ljudska neblagodarnost, ako se ne grozis bezobrazluka neznalica, ako se ne bojis pomisli da odgovornost za tudje patnje svaljujes na svoja ledja; sine moj, ako ti nije krivo sto te zovu samo onda kad te trebaju i sto te zaborave odmah poslije toga zbog odbojnosti koju tvoj poziv izaziva kod vecine� Ako ne prvo pitanje mozes mirno da odgovoris sa �Da", a na ostala, isto tako mirno sa �Ne", onda dobro - prikupi svoju hrabrost i studiraj medicinu.

Kao i za injzenjera, tako je isto i za poziv ljekara potrebna neka posebna sklonost pomocu koje on moze da savlada svaku prepreku. U svakom slucaju, ako se osjecas pozvanim da se bavis ljekarskim pozivom onda, prije nego se budes konacno opredijelio, nastoj da se sprijateljis sa jednim seoskim ljekarom, ali jos i s jednim u gradu koji svoj posao obavlja s nesto malo uspjeha. Tu dvojicu pitaj za savjet! Prirodno, oni ce ti iznjeti strahovitu sliku svoga poziva - karikaturu istine. Oduzmi od svega toga koliko je potrebno pa onda sam rasudjuj. Tvoja mladalacka masta i ljubav prema vjestini kojoj bi zelio da se posvetis, pruzice ti sasvim drugu predstavu o tome. Uporedi obje pa ih kroz stereoskop posmatraj zajedno, u isti mah. Slika koju ces tada dobiti bice ona prava koja te vodi u tvom rasudjivanju i koja ce te dovesti do odluke. Pa sta ce ti reci ta dva nezarobljena roba u medicini, kada ih upitas?

Reci ce ti da je, prije nego je postao ljekar, morao kao student da uci anatomiju na hladnom mramornom stolu, na kojem isjeckani udovi i trula utroba izgledaju odvratno, a zatim da se bavi klinickim posmatranjem pri bolesnickoj postelji gdje se patnja sa bolom stapa u zalosno pobratimstvo. Reci ce ti da su ono vrijeme i rad, koji studenta medicine dovode do doktora, najduzi i najtezi. A onda, kada napokon dobijes toliko prizeljkivanu diplomu i mislis da si kao mladi Eusklap stigao u mirnu luku, tek tada nailaze visoke i opasne hridi koje sa svih strana prijete tvojoj maloj ladji. Scila i Harbida mladog pomorca pojavljuju se ovdje na slijedeci nacin: ili na selu dobijes odmah svoj tvrd i gorak hljeb, ili (to biva mnogo teze) jedan finiji, ali na burnom i groznicavom popristu nekog grada.

Ljekar na selu kaze da je slugin sluga i teski rob. Njegov prvi gospodar i tiranin je seoski kmet sa svim silnicima mjesnog odbora. Njegove gospodarice i tiranke su supruge kmetova i one mjesnih odbornika. Njegovi pokrovitelji apotekar i otmjeniji ljudi u selu kao i onaj posljednji seljak koji, kad pretovari zeludac obilnim obrokom gljiva ili krompira, ima pravo da ga i najhladnije januarske noci digne iz toplog kreveta ili da ga u toku najvece avgustovske zege goni preko pustog polja. Taj dugi, neprekidni rad u toku dana - reci ce ti - i neprijatna iznenadjenja nocu, pocinju s prvim danom mjeseca januara, a prestaju uoci nove godine. Najzad, obavjestice te da moras stalno da trpis ponizenja od strane bogatih, a zlostavljanja od sirotinje, tako da poslije naporne godine, ispunjene teskim radom, mozes jedva bez dugova da sastavis kraj s krajem.

Medjutim, gradski ljekari pricace ti kako su u toku prvih godina svoga rada morali da pojedu ono malo nasljedstva sto su imali, a da ne zarade niti parce hljeba za rucak. Zatim dolazi neka mala titula u bolnici, za koju se plata dobija tek onda kada se prije toga nekoliko godina radilo besplatno. Dalje, mnoge posjete kod rodjaka, prijatelja i poznanika placene samo jednim �hvala� i, poput pauka u mrezi, dugo, nijemo i nepomicno cekanje u radnji apotekara da se pojavi prva musterija. Najzad zaradis koju paru od nekog sumnjivog klijenta koji te je iz velike nuzde pozvao. Slusa te s nepovjerenjem, posto te je natjerao da trcis s jednog na drugi kraj grada i da potrosis pola toga novca na prevoz. Na kraju dolazi naporna staza, puna trnja, gdje te malo pomalo jedna musterija preporucuje kao pouzdanog i skromnog ljekara. Vratar, koga si besplatno lijecio od neke bolesti, preporuci te svojoj gazdarici, a ova te najprije isproba na svom kuharu ili pralji. I, ako ti najzad na takav nacin podje za rukom da u nekom dijelu grada upredes konce skromne i pouzdane prakse onda dolazi kakav tvoj kolega koji te, sa bratskom ljubavlju bliznjega, u nekom neuspjelom slucaju lijecenja okrivi za neznanje ili izmisli kakvu klevetu, po kojoj ispadnes i smijesan i opasan, tada gubis plod tvog dugogodisnjeg napora.

Pricace ti isto tako, o ponasanju jednog prijatelja koji ti se sklanja s puta cim te izdaleka vidi zato sto ti je duzan za neko dugo i uspjelo lijecenje bolesnika u svojoj kuci. Pricace ti dalje, o bestidnim i bezobzirnim zahtjevima klijenata, sudova, vlade i uopste svih koji te smatraju metom koja se smije preturati i gaziti, a da ne govorimo o stalnoj opasnosti kojoj je izlozen od raznih zaraznih bolesti, nemirnom zivotu punom briga i umaora, bez spokojnih trenutaka za odmor i razmisljanje. Sine moj dragi, ove slike ne pokazuju potpunu istinu vec samo jedan njen dio. Ti moras o njima da razmisljas i da ih stavis na vagu odmjeravajuci sjaj i bijedu medicine. Sjeti se onoga sto je jedan profesor na Univezitetu u Paviji, prastajuci se na kraju skolske godine od svojih studenata, rekao �Znajte da se i u vasem pozivu provode veoma lose oni koji su u zivotu u posljednjim redovima. Pa ni u parteru samom, uporedjujuci zivot s pozoristem, nije bas sjajno! Nastojte, dakle, svim silama da kroz zivot dospijete u loze prvog i drugog reda, jer se tek na tim mjestima zivot moze lakse da podnese!�

No, taj profesor koji je shvatio na vrijeme da kroz zivot treba da dospije do prvih mjesta, zaista je pretjerao u poruci svojim studentima. Ima mnogo seoskih ljekara, a dosta i gradskih, koji sretno zive iako nisu slavni ljudi. Svi ih ipak vole i postuju. Osrednje su bogati i zadovoljni svojim bogastvom. Brzo zaborave nezahvalnost, dok se uvijek sjecaju prijateljskih priznanja. Oni tjese bolesnike svojom dobrom prirodom. @Ivot ispunjavaju radom. Uvijek imaju izvanredan apetit i dobro spavaju. Smiju se sitnim uvredama i znaju sve sto se u okolini dogadja. Imaju razumjevanja prema ljudskim slabostima jer ih dobro poznaju. Oni vole ljude jer u vecini prevladava dobro nad zlim. Iznad svega u sebi imaju tvrdo uvjerenje da su drustveno korisni, da vrse ispravno svoju duznost i da spadaju medju najbolje gradjane. Cesto lijece svoje bolesnike i onda kada dobro znaju da ih ne mogu izlijeciti, tjese ih, bodre i ublazavaju njihove bolove. Nikada ne prelaze praga neke kuce ili palace a da nisu korisni. Koji, pak, drugi covjek to isto moze da kaze o sebi?

Ti, sine moj, ako budes odabrao ljekarski poziv, dospjet ces bez sumnje u loze prvog i drugog reda kao sto je onaj profesor savjetovao svoje studente. Onda ces se ne samo dobro, nego i izvanredno osjecati. Dobar ljekar je jedan od najsrecnijih ljudi na svijetu. �On poznaje dobro i zlo", kao sto rece Goete u svom �Faustu". On poznaje zlo da bi ga suzbijao, a dobro da bi ga svakom poklonio. Dobar ljekar poznaje ljude u sustini, iznutra i spolja. To sluzi i njegovom i tudjem dobru. On je neprijateljbola koga svuda suzbija i lijeci. Kako se tek osjeca sretnim kad je jednu suzu suzbio i zamjenio je osmjehom. Kad stupa u kucu bolesnika, ocekuju ga s nestrpljenjem, primaju s odusevljenjem i postovanjem. Pozdravljaju ga s osmjehom i blagoslovom. Onaj ko pati, njegov je prijatelj i brat. Njegova porodica je cijelo covjecanstvo koje pati. On trpi za sve koji pate. On radi, znoji se i trpi. Cak i umire za sve one koji se muce i pate.

Niko nije veci od dobrog i mudrog ljekara. Niko nije snazniji od njega. Niko ne moze da ga zamjeni i niko da se s njim izjednaci. Pred njim se u bolu priklanaju sve velicine jer nista ne izjednacuje ljude tako kao bol. Bogatas, ministar i kralj kucaju na njegova vrata s istim nestrpljenjem i s istim odusevljenjem kada ih bol spopadne. Drugi covjek moze da da zlato, pocast i uzivanje, ali samo ljekar moze dati zdravlje koje je sto puta vrijednije od zlata, pocasti ili uzitka. I bogatas, ministar i kralj, postavsi pod mukama bolova svi medju sobom jednaki, dolaze ponizno kod ljekara. Sa sklopljenim rukama i drhtavim glasom mole od njegove nauke da im da zivota pa makar to bilo jos i samo jedan dan ili sat. U takvom trenutku vidi ljekar sve ljudske slabosti, svu ljudsku bijedu i jad pred sobom. Mora onda da osjeti milosrdje i sazaljenje ali, u isto vrijeme, opravdan ponos jer je on taj koji dijeli utjehu i osjeca se gospodarem nad zivotom i smrcu. Pa kako da u takvom trenu ne zaboravi i oprosti sva samovlasca silnika, nepravdu neblagodarenih, zavist slabica i uopce sve ljudske niske poroke i zablude.

Dobar i svjestan ljekar bere usred bolova i bolesti najljepsi i najmirisniji cvijet u basti zivota. Nesvjesni osmjeh djeteta, njeznost zene, rukovanje zahvalnosti, postovanje naroda a i zlato bogatih njemu pripada. On moze i smije s punim sakama da zagrabi iz bogataskih sanduka kako bi dao i onima koji nemaju. Njegov rad je dao zivot i on ima pravo da ocjeni sam vrijednost svoga rada. On mora od bogatih da trazi ono sto je prinudjen da u radu i novcu da siromasnima. Da se mnogi ljekari nisu spustili do bijednih zavisnosti o tvrdicluku gomile, ne bi misljenje o njihovom pozivu kod naroda tako nisko palo. Narod smatra da je bez vrijednosti ono sto se placa malo ili nista. Kada advokat i injzenjer i svi ostali, veliki i mali radnici ljudskog drustva sami ocjenjuju vrijednost svog rada, zasto onda da samo ljekar treba da je zadovoljan dobrom voljom i milostinjom svih i svakoga?

Na polju osjecanja, nijedan drugi poziv ne pruza uzvisenijeg uzivanja, ponosnije pobjede i dubljeg zadovoljstva. Isto tako, ljekaru su dodjeljene i najvise radosti misljenja. Ljekar poznaje covjeka bolje no ijedan drugi poznavalac prirode. Njemu pripadaju sve koristi koje poticu iz toga. Pred njim je siroko, neobradjeno polje koje on treba da obradjuje. Moci ce svoje ime da zapise i tamo gdje su urezana imena besmrtnika, tamo gdje se ne izbrise nista od onog sto je zapisano. Kao sto je ljudski organizam najsavrsenija od poznatih masina, tako je isto i najmanje ispitan. Stotine i hiljade tajni cekaju svoga pronalazaca, stotine i hiljade nepoznatih zemalja cekaju na svog Kolumba. Koliko tek organa cije radnje ne poznajemo, koliko tek radnji ciji mehanizam ne razumijemo, koliko tek neizljecivih bolesti cekaju na svoga otkrivaca!

Ljekar moze da spase zivot i djetetu koje jos nije rodjeno. On je u stanju da jedno slabo i bolesljivo dijete pretvori u dugovjecnog covjeka. Moze utopljenika da povrati u zivot ili da zaustavi krv sto siklja iz zila i prijeti i zivot sa sobom odnese. Takodje moze savijenog da ispravi, mutavom govor da povrati, slijepom da povrati svjetlost dana, kao i da povrati jos skupocjeniju svjetlost, svjetlost uma onome ko ju je izgubio. U stanju je da ropac samrtnika pretvori u blazeni osmjeh srecnog covjeka. Moze gnjev i ljutnju da usutka i da zadrzi ruku samoubici. Moze da produzi zivot covjeka i da cijelom narodu produzi vijek za milione sati. Malaricnu baru ljekar moze da pretvori u plodnu i bogatu njivu. To, i jos mnogo cega dobrog i uzvisenog, moze ljekar da ostvari. Pa zar da ne bude ponosan ovom svojom snagom, zar da se ne raduje sto vlada tolikim silama?

Ali, sine moj dragi, sjeti se rijeci onog profesora iz Pavije �Kad postanes ljekar nemoj kroz zivot da sjedis u parteru a jos manje na galeriji!�.�



 
Interesantno
pozitivni glasovi: 5  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

Jesi ti nekad videla kako prodje pacijent koji kaze bilo kakvu primedbu na nacin lecenja lekara...cak i kad ima debeo jasan dokaz...?

Obicno ispadne ludak, najcesce hipohondar, paranoik, a cak i kad ima medicinske svedoke, na kraju se svi medicinari grupisu i izdaju jedno od onih eufemistickih i demagoskih objasnjenja....

Jednom sam dao da ocenu rada na zubu da sam zubar koji ga je radio, a to je za gubljenje radne dozvole sta je radio....
I popljuvala je samo tako rad na tom zubu (sto i jeste, jer bolje bi ga odradio srednjoskolac)...

Poenta...
Lekari cuvaju ledja sebi i tako stite gomilu neetickih osoba, a plus stite i neznalice....
----------------------------------------------
Da uprostim....
Dam coveku cijanid i kazem mu "covece to sto ti dajem je stetno po zdravlje".
Jesam li ok?
Ili bi bio odgovoran, kad bih mu rekao "covece to sto ti dajem je otrovno u malim kolicinama"....

Vi lekari svoj posao gledate kao posao, a pacijent dolazi i ulaze svoj zivot ili bar neki organ u buducu investiciju/biznis sa lekarom....
Sindikat vam je kao predsoblje farmaceutskih kuca, direktori koji su vasi ljudi vam propisu normu koja ne moze da se ispuni ni da je norma za prskanje vodenim pistoljima...a kamoli za lecenje...

#7, 10.08.2011 - 00:04
Jel ti to kazes da treba da se medicinski fax +specijalizacije smanje na 1 godina +6 meseci.Narod, pojedinac, lekar, medicinari,vlast, novac,to je 5 tacaka i sesta tacka je Dr.koji je u centru....grafa...

Ti odnosi i relacije su i prouzrokovane licno i nisu prouzrokovane licno...
Lekari jos sa vrata daju dijagnoze, ne postoji dobra volja ama ni malo...
Pacijent kad je uvazavajuci postaje budala 1,2,3,4,5,6....dok ne izgubi u bolesti.
I onda shvati da mora grabez, grubez, drp i usrk...

Bas pre neki dan specijalista makrofacijalne hirurgije me posalje da slikam desno gore...a napisao levo gore....
Tehnicar hoce ono sto pise, ja nedam, ona kaze nije ovo pijaca, ja kazem jeste, u Srbiji je sve kao na pijaci...
Ona kaze izgubice posao ako ne uradi sta pise, ja kazem pa valjda i pacijent nesto znaci i zna kad je on u pitanju...a ne SVI doktori NE VERUJU skoro NISTA pacijentu , a SKORO SVE nalazu....

Onda se ona seti da zbog jednog slova u licnoj karti ne moze da registruje auto, da joj propada neka uplacena suma za osiguranje ili nesto tako...i slika pravi zub....specijalista je posle svega rekla (kad sam po povratku rekao za gresku) "ja to omaskom pogresila"....

Tako na rengenu kicme, umesto 2 slikanja zbog skolioze kifoze, slikali me 4x+2x jer je neki specijalista slikao kicmu iz dva puta iz dva ugla ....
6 meseci nije mogao da radi radio prijemnik u mojoj blizini..ali ozbiljno...

Koliko pausalnih lekara ima svakodnevno, to je zastrasujuce...ali pitati glupog da li je glup, to je bez rezultata, nijedan lekar koji malo zna nece reci ja malo znam...
#6, 09.08.2011 - 23:36
Ima svašta..i ne želim braniti neznalice..neradnike..i ostale..ali ne mogu svi u isti koš prozovite ih imenom i prezimenom...dajte lekarima mogućnost da se edukuju da imaju vremena za svoju profesiju....ovo je široka temma i ne želim da ispadne naša lična prepiska....
09.08.2011 - 23:52
Mozda je stvar sto su zene u vecini u lekarskom pozivu danas, bar u primarnoj zastiti.
To se tako oseca u pausalnom, prakticnom pristupu...
Zene traze obrazac, pattern, sablon u izgovorenom od strane pacijenta.
Muskarac trazi da razume ono sto mu pacijent prica...
Razlika vise nego drasticna...

Zena kad stigne do prepoznavanja, posle toga prelazi u mod potvrdjivanja, tj eristike.....kao da vodi debatu sa pacijentom...
Muskarac samo kumulise podatke pri anamnezi...menja prag osetljivosti i razmisljanja, to zbog vremena i prakticnosti (tako unosi gresku) ali statisticki u vecini nema pristup lova na hook up pecanje prvog prepoznavanja.

Imam utisak da 99% lekara opste prakse zeli da bude negde drugde, da su kivni sto nisu specijalizanti.
A posebno zene, koje je tako tesko ubediti da nisu sveznalice, cak i kad grese tako ocigledno...
Neka atmosfera se stvara u kolektivima medicinskih radnika, gde svi postaju borci za svoj autoritet i eristicari prvog reda (eristika - tehnika da se bude u pravu bez obzira da li je istina ili ne)....
#5, 09.08.2011 - 22:36
znam da ima puno problema..u organizaciji posla i reformi zdravstva....ali istotako znam koliko je težak put dok se postane lekar....mislim da tom našem problemu u zdravstvu treba prići iskrenije..sagledati ga dublje pre donošenja sudova..a ova hajka koja se vodi protiv lekara je sramota..neviđenih razmera..ači svako će doći kasnije il pre......
09.08.2011 - 23:19
Danka46 (68)
Lep,i ocigledno iskreno napisan tekst!Nazalost mnogo toga se dogadja oko nas,o cemu citam cujem a i sama sam svedok,opovrgava mnogo toga sto vi napisaste.
Lekar je taj cija je duznost da ljudski zivot spasava,jer se kao sto rekoste na to zakleo,pa bogat ili siromah bio. Ali nesto se u lljudima(ne samo lekarima) promenilo...humanosti i brige prema svom bliznjem je sve manje.Profit je sve bitniji,pohlepa sve veca.Sve cesce u nasem narodu kruzi ona izreka....ako imas para imas i zdravlja...Ja ne sumnjam u vase postenje,ali mnogi od nas su gorka iskustva imali,cesto i sa tragicnim posledicama.
#4, 08.08.2011 - 16:59
žao mi ješto zbog pojedinaca trpi cela jedna humana branša...ali društvo lekare dugo drži na margini preživljavanja..jedan lekar ima 300 evra platu..specijalista 500 a to je suviše malo u odnosu na druge branše.jedan sudija ima 12oo evra...a u narodu je tako sve što vredi to se i plaća..duga je to i nepravedna priča...žao mi je svih onih koji su imali loše iskustvo
08.08.2011 - 22:16
zorica7 (53)
Kao lekar imala sam potrebu da postavim ovaj tekst..U poslednje vreme napravila se prava hajka na lekare...da kao čovek i kao lekar osećam veliku bol i nepravdu..koja se mojoj profesiji godinama čini.....samo jedan spašen ljudski život nema cenu...o lepoti naše profesije i humanosti niko ne govori...pišu se samo ružne stvari...a to je veliki greh... Na polju osjecanja, nijedan drugi poziv ne pruza uzvisenijeg uzivanja, ponosnije pobjede i dubljeg zadovoljstva. Isto tako, ljekaru su dodjeljene i najvise radosti misljenja. Ljekar poznaje covjeka bolje no ijedan drugi poznavalac prirode. Njemu pripadaju sve koristi koje poticu iz toga. Pred njim je siroko, neobradjeno polje koje on treba da obradjuje. Moci ce svoje ime da zapise i tamo gdje su urezana imena besmrtnika, tamo gdje se ne izbrise nista od onog sto je zapisano. Kao sto je ljudski organizam najsavrsenija od poznatih masina, tako je isto i najmanje ispitan. Stotine i hiljade tajni cekaju svoga pronalazaca, stotine i hiljade nepoznatih zemalja cekaju na svog Kolumba. Koliko tek organa cije radnje ne poznajemo, koliko tek radnji ciji mehanizam ne razumijemo, koliko tek neizljecivih bolesti cekaju na svoga otkrivaca!
#3, 08.08.2011 - 14:30
#2, 08.08.2011 - 13:48
Takvih nema po beogradu...osim kad zafali radi licne srece...onda skoce do emocije pozrtvovanja...3in1...instant kao i kafa....
#1, 08.08.2011 - 13:47
Da se mnogi ljekari nisu spustili do bijednih zavisnosti o tvrdicluku gomile, ne bi misljenje o njihovom pozivu kod naroda tako nisko palo. Narod smatra da je bez vrijednosti ono sto se placa malo ili nista. Kada advokat i injzenjer i svi ostali, veliki i mali radnici ljudskog drustva sami ocjenjuju vrijednost svog rada, zasto onda da samo ljekar treba da je zadovoljan dobrom voljom i milostinjom svih i svakoga?
09.08.2011 - 21:52