Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
slajka07 blog

OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA - PAVLE VELIČKOVIĆ

Kad je Bog stvarao svijet, htio je dati čovjeku samo trideset godina da živi. „Ti ćeš biti car među svima mojim tvarma“, rekao je on čovjeku, „bićeš mlad, zdrav, lijep, jak, uman, i živjećeš samo trideset godina!“ Čovjeku bi vrlo milo carstvo u svijetu, ali mu ne bi mio kratki vijek, tek ipak ne reče ništa. Poslije čovjeka, stvoji Bog magarca i reče mu: „Ti ćes se hraniti najgorom hranom, pa i nje nećeš svakad biti sit; ime tvoje biće rug među ljudima, kojima ćeš ti vući najgore terete, i činiti dobre usluge, koje im niko drugi ne bi učinio, a kao nagradu za to primaćeš od njih batine uzduž i poprijeko. A živjećeš trideset godina!“ – „Gospode“, odgovori magarac, „kad ću biti na takim mukama, mnogo mi je trideset godina. Može li biti da živim deset?“ – „Može, neka ti bude po želji tvojoj!“ reče mu Bog. Na to se čovjek promeškolji, prokašlja se i reče: „Gospode, daj meni tih dvadeset godina koje magarac neće“. – „Uzmi ih, take kake su!“ odgovori Bog. Čovjek se obradova u srcu svom što je stekao još dvadeset godina. Iza toga, stvori Bog psa, i reče mu: „Što se god nazove tvoje, branićeš dok te traje, lajaćeš na svaku opasnost čim je osjetiš, a osjećaćeš je svakad izdaleka; nećeš imati ni sna ni odmora; nećeš nikad ni doručati ni dovečerati. I sve to činićeš više za drugoga nego za sebe. Živjećeš i ti trideset godina! – „Gospode“, reći će pas, „kad mi je život tako nemiran, može li biti da živim samo deset godina?“ – „Drage volje, živi deset, kad voliš!“ reče Bog. Čovjek se opet prokašlja i pristupi: „Gospode“, progovori on, „daj meni tih dvadeset godina koje pas otura!“ – „Dajem ti ih, onake kake su!“ reče Bog. I čovjek se opet obradova u srcu svome što je vijek svoj tako produžio. Najposlije, stvori Bog majmuna, i reče mu: „Ličićeš mnogo na čovjeka, ali nećeš biti čovjek nego majmun. Puzaćeš se uz drveće i skakati sa grane na granu; što vidiš da rade drugi, radićeš i ti, ne znajući rašta to radiš. Živjećeš i ti trideset godina!“ – „Gisoide“, reče majmun „takoga života meni je dosta dvadeset godina, trideset mi je mnogo!“ – „Neka ti bude po želji tvojoj!“ odgovori mu Bog. Ali se čovjek i ovdje uze češati po potiljku, stade se nakašljivati i oblizivati, pa najposlije reče: „Gospode, daj meni i tih deset godina koje majmun neće!“ – „Dajem ti ih, onake kake su!“ reče Bog. I čovjek se radovaše kao malo dijete što je nabrao sebi cijelih osamdeset godina života. I tako sada, doj je čovjek u svojima godinama, od rođenja do tridesete, on je mlad, zdrav, lijep, jak, upravo on je car svim Božjim tvarma na zemlji. Od tridesete do pedesete, oženivši se, izrodivši djecu, navali raditi i mučiti se da bi što stekao, te zato živi onako kao onaj za čije se godine prvo pograbio. Od pedesete do sedamdesete, manje teče, ali tvrđe čuva đto je dotle stekao; zato paski laje na svaku opasnost koju predvidi, a predviđa mnogo što-šta. Zato i živi onako kako bi živio onaj koji se tih godina ratosiljao. Od sedamdesete do osamdesete ruke se tresu, noge klecaju, oči ne vide, uši ne čuju, pamet izanđa, čovjek obično podetinji, i tada odista vlo često liči na onoga u čijih se deset godina najposlije bješe zagledao.



 
Interesantno
pozitivni glasovi: 10  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

svekar (39)
Ineresantna prica. Ima tu istine :-)
#1, 10.05.2014 - 07:56