Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
Wedranami blog

Vidi stvarnost sa svojih ličnih tački gledišta?

“Često sam se svađao s roditeljima. Osjećao se potpuno neshvaćeno. Činilo mi se nemogućim da se složim s njima. Pogotovo s ocem. Uvijek sam mislio da je moj otac fantastičan čovjek i u to sam vrijeme još uvijek tako mislio. Ali on se ponašao kao da misli da sam budala. Sve što sam radio, njemu se činilo loše, beskorisno, opasno ili neprikladno.
A kad bih mu to pokušao objasniti, bilo bi još gore:
nisu postojale ni dvije ideje koje su nam bile zajedničke. Odbijam vjerovati da je moj tata postao glup. Dobro, pa ne vjerujem baš da je postao glup. Ali uvjeravam te, Debeli, da se ponaša kao idiot. Kao da je zapeo za tupe i staromodne ideje. Moj otac nije tako star da ne bi mogao shvatiti mlade… Definitivno je jako čudan.”

“Može priča?”

“Može.”

…Bila jednom jedna patka koja je snijela četiri jajeta. Dok je sjedila na njima, lisica je napala gnijezdo i ubila je. Ali, iz nekog razloga, nije pojela jaja prije no što je pobjegla i ona su ostala napuštena u gnijezdu. Onuda je prolazila kvočka i našla napušteno gnijezdo. Instinkt ju je natjerao da sjedne na jaja i grije ih.

Ubrzo nakon toga izlegli su se pačići i, kao što je bilo logično, mislili su da im je ona majka pa su hodali u redu iza nje.

Kokoš, zadovoljna svojim novim mladuncima, odvela ih je na farmu. Svakog jutra prije pijetlovog pjeva, mama kokoš grebala bi tlo, a pačići su se trudili oponašati je. Kad pačići nisu uspjeli izvući iz zemlje ni običnog crva, mama je pribavljala hranu svim pačićima, trgala svaku glistu na komade i hranila svoju dječicu dajući im hranu u kljun.

Jednoga dana, kao i obično, kokoš je izašla u šetnju sa svojim pačićima oko farme. Njezini su je pačići disciplinovano slijedili u koloni. Ali iznenada, čim su stigli do jezera, pačići u jednom skoku zaroniše u rukavac, sa svom prirodnošću ovoga svijeta, dok je kokoš očajnički kokodakala zahtijevajući da izađu iz vode.

Pačići su sretno plivali praćakajući se, a njihova je mama skakala i plakala bojeći se da se ne utope.

Došao je i pijetao, privučen majčinom vikom, i uočio o čemu se radi.

“Mladima ne možeš vjerovati”, bilo je njegovo mišljenje. “Baš su nepažljivi.”

Jedan od pačića, koji je čuo pijetla, približio se obali i rekao im: “Ne okrivljujte nas za svoje nedostatke.”

… I sada, nemoj misliti, da je kokoš griješila.

Ne osuđuj ni pijetla.

Nemoj misliti ni da su pačići umišljeni i drski.

Niko od ovih likova u priči ne griješi.
Oni samo vide stvarnost sa svojih ličnih tački gledišta.
Jedina je greška, i to skoro uvijek, misliti da je moje gledište
jedino sa kojeg se može shvatiti istina.


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 14  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

afrodita72 (44)
KAO I UVEK, POUCNO I LEPO. POZDRAV.
#4, 11.10.2011 - 19:54
Hvala
15.10.2011 - 19:09
#3, 10.10.2011 - 22:11
15.10.2011 - 19:08
vld (42)
#2, 10.10.2011 - 20:43
Hvala
10.10.2011 - 20:48
LuCkAsTa86 (30)
divno ispricano
#1, 10.10.2011 - 20:39
Hvala leppo
10.10.2011 - 20:48