napravljeno: Četvrtak, 07. Mart 2013 Vreme 17:30.
izmenjeno: Subota, 09. Mart 2013 Vreme 01:23.
Prodje jos jedan dan bez sunca. Otvorenih ociju ga posmatram.Sve vreme je bilo u sumraku daleko sakriveno medju oblacima.Kroz prozor zamagljen decijom igrom gledam vrabce koji imitiraju laste skupljajuci se na zicama dalekovoda.Ta mala sitna ptica koja nas ne ostavlja nikad i nece videti jug.
Ima jedan odvazni ostareli vrabac koji se sepuri na ogradi terase stalno zelim da mu bacim mrvice sa stola ,ali to nikako da dodje na red.Mogu svi da nas napuste kojekakvi mozgovi diplome laste i rode ali srpski vrabac ostaje na ognjistu.Da kasnije se vrate muce se u putu.Traze mladost gde su ostavili sa oskudnim znanjem unuka srpskog jezika ali kolce da se zaigra to da to moze.Mislim da ne zeli vrabac biti lasta nego pokazuje da i on moze da se nacicka na zicama struje.Ma i lastvice i rode su nase robne marke ovde podizu mlade tamo samo idu na letovanje i zure da se vrate kuci. Da li je moguce da je sve nase?
|
pozitivni glasovi: 11 | negativni glasovi: 0
|
prosečna ocena: 40 | pregleda: 27
|
Napiši komentar: