Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
cockatrice blog
jedan simpatičan tekst...za sve na karikama
i sve nazovi prijateljeJednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dečka
iz mog razreda kako ide kući. Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve
knjige.

Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber."

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
(tulumi i nogometna utakmica
s prijateljima sutra popodne),
zato sam samo slegnuo ramenima
i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku
ide grupa djece. Potrčali su k njemu,
srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato.
Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa
od njega.
Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći
tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. dodajući mu
naočale, rekao sam: "oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti."
Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"
na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu
zahvalnost. pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.
Pokazalo se da živi blizu mene,
pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.
Rekao je, da je prije išao u privatne škole.

Prije se ne bih nikada družio s nekim,
tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće.
išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je da
želi.
Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi
se sviđao. Moji prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom knjiga.
Zaustavio sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom
knjiga, koje nosiš svaki dan!"
Samo se nasmijao i dao mi
polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja
postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o
faksu.
Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti
problem.
on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć
nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme
zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za maturu.
Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti. Na dan mature
vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su
zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju
figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.
Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam ponekad
bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog
govora.
Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
"Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. "Hvala", rekao
je.

Nakašljao se i počeo govor. "Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima
koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima,
učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim
prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći
dar koji toj osobi možete dati.

Ispričat ću vam priču."

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu
našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je otome,
kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i
nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak.
"Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me od smrti."

Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni
dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako
me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom.
Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
Jednom malom gestom možeš nekome
promijeniti život. Na bolje ili na gore.
Bog nas "daje" u naše živote, da na
neki način utjećemo jedni na druge.
Tražite Boga u drugima.


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 16  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

Tamarica (22)
odlican je text :)) bas mi se dopaadaaa
#1, 16.05.2008 - 18:25