Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
voki52 blog

Zašto dijete u rukama prosjaka uvijek spava!?!

Naleteh na ovaj clanak i nisam siguran da je to moguce.
Prosudite sami.......

”U blizini metro stanice sjedi ženska osoba neizvjesne starosti. Kosa joj je čupava i prljava, pogled joj je žalostan. Žena sjedi na prljavom podu, a pored nje leži torba. U toj torbi ljudi bacaju pare. …Na rukama žene, spava beba stara godinu ili dvije.

“Bogorodica s bebom” – brojni prolaznici će donirati novac. Narodu naše vrste-uvijek je žao onih koji imaju manje sreće.

Pomaganje, izgleda kao. “Dobar posao” …

Prošla sam pored prosjakinje. Nisam dala nikakav novac, jer sam znala da je to banda! Pogon prevara i novac prikupljen od prosjaka će imati onaj ko kontrolise prosjake na tom području. Ti ljudi posjeduju brojne luksuzne nekretnine i automobile. Oh i prosjak također dobiva nešto, naravno “bocu votke u večernjim satima i sendvič pljeskavicu ili sl..

Mjesec dana kasnije .. prolazak pored prosjakinje … i kao grom koji me je iznenada udario …. Ja stajem u prometnoj raskrsnici, zurim u bebu, obučenu kao i uvijek u prljave trenirke. Shvatila sam da je izgledalo “pogrešno”, dijete u prljavoj metro stanici od jutra do večeri. Beba je spavala. Nikada nije zajecala ili vikala, uvijek spava, s licem okrenutim ka koljenu jedne žene koja je najvjerojatnije bila njegova mama.

Da li neko od vas, dragi čitatelji, ima djecu?
Sjetite se koliko često su spavali u dobi od 1-2-3 godina? Sat dva, maksimalno tri (ne uzastopna) popodne dremka, pa opet – pokret.
Za mjesec dana, svaki dan u šetnji u podzemlje, nikada nisam vidjela da je dijete budno! Pogledala sam u to sitno biće licem okrenutim ka koljenu majke a zatim na tu ženu prosjaka i moja sumnja je postupno formirana.

- Zašto da spava sve vrijeme? Pitala sam, zureći u bebu.
Prosjakinja se pravila da me ne čuje. Spustila je oči i sakrila lice u kragnu svoje bijedne jakne. Ponovila sam pitanje. Žena ponovno podiže pogled. Ona pogleda negdje iza mojih leđa, krajnje iritantno.
- Konačno promrmljala je: odjebi!
-Zašto on spava? Skoro sam zaplakala …

Iza mene je neko stavio ruku na moje rame. Osvrnula sam se. Neki starac me je gledao s neodobravanjem: – Što hoćete od nje? Zar ne vidiš koliko je napaćena … Eh … On izbroji neke kovanice iz džepa i baci ih u torbu prosjakinja.

Sljedeći dan sam zvala prijatelja. To je smiješan čovjek sa očima kao što su masline rumunjske nacionalnosti. On je samo uspio završiti tri i po godine obrazovanja. Ipak potpuni nedostatak obrazovanja ga ne sprečava da se kreće na gradskim ulicama u vrlo skupim inozemnim automobilima i živi u kući sa bezbroj prozora i balkona. Od tog mog prijatelja sam uspjela saznati da je ovo posao, unatoč prividnoj spontanosti, jasno organiziran. Prosjačenje je organizirano od strane kriminalnih bandi! Djeca se koriste u “zakup” iz obitelji alkoholičara, ili jednostavno ukradena.

Potrebno mi je da dobijem odgovor na pitanje – zašto je beba spava? I dobila sam ga

Moj prijatelj je pričao, potpuno običnim smirenim glasom koji me je ostavio u šoku, baš kao da je govorio o vremenskom izvješću:
-Oni su na heroinu, ili votki …

Bila sam zapanjena. “Kko je na heroinu? Kome – vodka?”
On je odgovorio:
dijete, tako da ne vrišti. Žena će sjediti cijeli dan s njim, zamislite kako bi ono moglo biti dosadno?

Da bi beba spavala po cijeli dan, potrebno je dati joj alkohol ili drogu. Naravno, organi djece nisu u stanju nositi s takvim šokom. I djeca često umiru. Najstrašnije – ponekad djeca umiru tokom “radnog dana”. I imaginarna majka mora održati još jedno mrtvo dijete na rukama do navečer. To su pravila. I prolaznici će baciti pare u njenu torbi, vjerujući da su moralni. Pomagajući” majci” …

… Sutradan sam otišla kod iste stanice metroa. Skrivajući se iza lažnog novinarskog identiteta, i bila sam spremna za ozbiljan razgovor. Ali, razgovor nije uspio. Ali, ispostavilo se sljedeće …
Žena je sjedila na podu i u njenim rukama je držala dijete. Kada sam joj postavila pitanje o dokumentima o djetetu, i, što je najvažnije, gdje je jučerašnji dijete, ona je jednostavno sve ignorirala.
Moja pitanja nisu bila ignorirana od strane prolaznika. Rečeno mi je da sam bila izvan sebe, vrištim na prosjakinju s djetetom … Jedna stvar je ostala, pozvati policiju. Kada je policija stigla, prosjakinja sa bebom je nestala. Stajala sam dugo i razmišljala kako se ja u stvari samo “borim s vjetrenjačama”.

Kada vidite u metrou, na ulici i sl.. žene s djecom, prosjakinje, razmislite prije nego što vam se ruka lati za novac. Razmislite o tome, da nije bilo te vaše milostinje, ovakav biznis bi umro. Takav posao bi trebao umrijeti, a ne djeca-na drogama ili
alkoholu. Ne gledaj na spavanje djeteta s ljubavlju. Pogledajte horor …

Pošto čitate ovaj članak, sada znate zašto-dijete spava u rukama prosijaka!

Ako kopirati ovaj članak na vašem zidu ili ga jednostavno podijelite, i vaši prijatelji će ga pročitati!
A kada odlučitee ponovno otvoriti svoj novčanik da bacite novčić prosjaku, zapamtite da ovakvo milosrđe može koštati život drugog djeteta.

C/P


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 15  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

Eh, za to se zna odvajkada. I ako se dosad nije promenili, neće ni od sada. A ja ako imam kod sebe koji dinar više daću ga ubogom prosjaku ili ću za te pare kupiti kilo hleba pa isti baciti napuštenom psu na ulici. Drugo, svaki dan viđam ljude koji kopaju po kontejnerima, sve ih je više. Nekada su to radili isključivo romi, a danas nema ko ne radi. Sve mi to liči na priču H.K Andersena "Devojčica sa šibicama" - čemer i jad. Kad pomažemo, ne treba da mislimo tako (kao u ovom blogu), jer iako su navedeni žrtve kriminala, oni su silom nesretnih životnih okolnosti primorani na takve radnje. Ima izuzetaka i znam da neki od njih lome udove svojoj dećici da bi na taj način primili kakvu sirotinju...No, nemojmo globalizovati stvari. Nikad se ne zna, možda i mi (daleko bilo...) završimo kopajući po nekoj kanti. Lično znam bar dve osobe koje su bile uspešne i situirane, a sada su primorane upravo na takav život. Žali Bože...
#3, 30.01.2014 - 21:30
Bas jezivo ...
#2, 30.01.2014 - 00:07
ravgor (54)
#1, 29.01.2014 - 19:22