Osetio je
blagu strepnju dok je koračao ulicama svog rodnog grada.
Gazio je
istim onim kaldrmama na kojima je kao dečak prodavao na tezgama.
Svakoga dana
, tada, gradićem su prolazile raznorazne dame i damice.
Sve su bile
mirišljave.Obučene po poslednjoj modi.Sa nosevima zabodenim u nebo.
Retko su
progovarale sa trgovcima.Nadmenost ih je sprčevala u tome.
Jedna
devojka u ritama mu je trčeći okrznula rame…
Ispustio je
kafu za poneti koja se rasula po asvaltu.
Izgovorila
je jedno tanušno izvini.
I neizmerno
ga podsetila na nju.
Ženu zbog
koje je ponovo posetio grad.
Sećao se
kako je i umrljana prašinom,raščupane kose imala nešto što sve te Gospođe imale
nisu.
Čistu dušu i
snove.
Svakoga dana,
tada, ranio je na ulice ne bi li ugledao njen osmeh.
Gledala ga
je stidljivo,kao malena devojčica.
Pogled joj
je često bio preplašen.
Prodavala je
tada.Baš kao i on.A ljudi bi često kupovali samo zbog čašice razgovora sa
njom.Umela je da sluša,seća se.Da sluša i osmehuje se.
Retko ko to
,od srca, ume.
Svega se
seća kao da je danas bilo.
I kako je
poljubio njene nikada netaknute usne.
I kako su
imali čitav svet pod vedrim nebo prepunim zvezda.
I obećanja
kako će zauvek biti zajedno.
A onda…
Zadržao je
dah ne bi li zaustavio suze.
Onda se
setio kako je jednoga dana rekla da odlazi.
Kao da mu je
grudi rasparala ostavivši ga bez vazduha.
I još je
tvrdila kako je to najbolje za oboje.
Nakon
nekolioko nedelja patnje…
Izašavši na
iste one ulice da tezgari…
Ugledao ju
je.
Koračala je
u jednoj od onih haljina o kojima je sanjala.Nije se više osmehivala.
Gledala je
baš kao i one gospođe,nadmeno,nosa zaparanim u nebo.
Kraj nje je
bio čovek dosta godina stariji od nje.
Njega… nije ni primetila.
Njen pogled
sada je bio sužen.Oivičen.Okovan pravom linijom.
Postala je
jedna od njih.
Onih koje su
oboje gledali svakoga dana iz prikrajka.
Često i
komentarisali.Ponekad ismevali.Ponekad ih gledali sa uzdahom.
Trag tog susreta
zauvek se urezao u dušu mladića.
Mesec dana
nakon toga otišao je kod rođaka u Ameriku.
Trebalo je
to da učini ranije ali nikada nije želeo.Nije jer tada ne bi mogao da se raduje
svakom danu u kom će je ugledati.
Sada je za
takav korak bilo pravo vreme.
Steći će.Steći
će sve ono o čemu je ona sanjala.Vratiće se onda kada bude mogao to da joj
priušti.
A onda…
Onda će
zauvek biti srećni.
Nije se libio
tamo da radi niti jedan posao koji će mu omogućiti novac.Dečak,mali trgovac iz
gradića nakon 15 godina postao je bogat čovek.
Stekao je
više od onoga čemu se nadao.
Sada je trebalo
da dođe po nju…
Ugledavši
oronulu kuću koja je bila na adresi koju je pribavio još u dalekoj nam zemlji…
Tek što se
primakao ugledao je nju.
Bila je u
ritama.Baš kao i nekada.
Nije
biloni traga od skupih haljina u kojima
ju je viđao poslednjih nekoliko susreta.
Prostirala
je veš i umorno zurila u nebo u dvorištu kuće.
Nije više
imala onaj osmeh.Niti sjaj u očima.Nadu koja je činila njeno biće niti snove.
Bezvoljno je
zurila pripalivši cigaretu.
Sa
kilogramima viška nagomilanim oko struka.
I vikala na
3 devojčice koje su se motale oko nje.
Ne…nije to
ona.
To nije mogla
da bude ona.Samo ona ne.
Nije stvar u
izgledu.Izboranom licu ili kilogramima.On nije mogao da prepozna njen pogled.To
je sada bio pogled druge žene.
Pogled pun
bezvoljnosti i gorčine.
Pogled…
Besan na
ljude.Svet.Život.
Izgovaranje
njegovog imena ga je trglo.
Glas je bio
identičan uprkos godinama.
Ali tek što ga
je dozvala…
Neki
muškarac je dreknuo na nju i ona je utrčala u kuću a za njom i devojčice.
On se
odmakao.
Trčao je
dalje što su ga noge nosile.
Ne…nije to
ona.
Uprkos svemu
nije želeo da poveruje.
To nije
mogla biti ona njegova devojčica…
Ko zna gde je
ona.Ko zna koji je vetrovi života odnesoše.
Možda u telo
i lik neke druge nevine i čiste duše koja još uvek veruje u snove.
Trebalo je
da zna…
Ona je
nestala još onda kada je na sebe obukla
skupe haljine.
Uostalom čak
i da je želeo nešto…ona je sada imala život a on nije bio deo njega.
Sada je imao
sve ali više nije imao nju.
Niti je ona
imala sebe.
Otrčao je do
automobila i nestao.
Ponovo u
drugu zemlju.
Ponovo što
dalje.
Iako je sada
dobro znao…da od sebe nikuda pobeći ne
može.