Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
piraterija blog

Put od molitve do molitve

Gledam neki blog bosanski, postuju uglavnom muslimanke i to vernice...
Od modernih vernica, nesto kao kod nas u Srbiji, fensi, "civilizovano" , standard i slicno, do vernica koje su tihe i povucene i prate introspektivno sebe i promene, a na kraju tu su i ortodoksni...

Pa bolje da reci opisu stvari nego ja...


Ovo prvo je blog ""civilizovane""
* mnogo sam sposobna da preanaliziram svaki detalj, u glavi si napravim haos s tim...i onda shvatim da nista nije kako sam zamislila..smirim misli i tako sve do iduceg puta

* kontradiktorna sam. period.

* prilicno brzo mi sve postane dosadno

* najbolje se osjecam kada nemam vremena da razmisljam, kada su mi misli zaokupljene raznim projektima

* jedno vrijeme sam bila zaljubljena u Jared Leto, kad sam ga srela uzivo na aerodromu brzo sam shvatila da je svakako iluzija. He is all cute and that, but too short :/

* previse sam osjetljiva, lako me uvrijediti..ali ja se pravim all cool even then dok u sebi cvilim kao napusteno pseto.

* uvijek stavljam druge ispred sebe, nastojim svoje vrijeme provesti sa svima koji su mi bitni da svi budu sretni i zadovoljni, sto na kraju mene iscrpi

* mogu se danima izolovati od svijeta, spustiti roletne, iskljuciti telefon and just do nothing

* sklona sam depresiji

* kada sam upravu onda tjeram mak na konac, pa neka kosta sta hoce

* lako priznajem svoje greske a isto tako lako uvidjam i tudje

* tek na kraju dvadesetih ja sam stekla samopouzdanje

* koliko ne zelim da je tako ipak trazim uvijek priznanje da sam dovoljno dobra osobama koje mi nesto znace u zivotu

* rijetko se ljutim, ali ako me neko naljuti...i do kill with words
--------------------------------------------------------------------------------------

Blog introspektivne blogerke

Sinoc u Alipasinoj dzamiji je bilo upriliceno predteravijsko ucenje. Izmedju ostalog, momak je ucio ulahiju "Teku rajski potoci". Uz "Dosta mi je Allah moj", ta mi je najdraza. Tek nekim povrsnim istrazivanjem sam nasla da je rijec o tekijskoj ilahiji...

Inace volim muziku. U svim oblicima. (Jedino ne podnosim folk i slicne izvedenice) I nemam problem u Islamu sa muzikom u smislu zenski glas, instrumenti, zice i sl. Ali trazeci na youtubeu ovu ilahiju, nekako sam trazila nesto poput onoga sto sam sinoc cula, i tek kad sam nasla, shvatila sam da sam trazila ilahiju bez muzike. Ne znam zasto, kao sto rekoh, nemam problem s instrumentima i sl, ali mi je puno ljepse zvucala bez muzike.

Kad sam napokon nasla nesto prihvatljivo, sjetila sam se tog snimka. Radi se o VHS kaseti, predratnoj, kada su snimane te ilahije. Bila sam jako mala, nisam ni u skolu isla, ali se sjecam da smo u stanu imali tu kasetu, i da sam gledala te ilahije. Sjetila sam se da sam s mamom stajala na serdzadi i da sam se ucila namazu...

Bilo je spontano i prirodno... U ratu sam krenula ici u mekteb. Medjutim, kako smo se selili (citaj bjezali) tako sam i mektebe mijenjala. Ni u jednom se nisam osjecala posve prirodno i lijepo. U zadnjem u kojem sam bila sam zapamtila onako djecije dogadjaj mevluda na kojem nisam mogla uciti ilahije sa ostalom djecom. To mi je onako djecije "tesko palo"...

Na kraju sam sufaru sama zavrsila...Tedzvid nikad usavrsila...No to nije povod.

---
Prije mi je bilo pomalo tesko na teraviji. Umorila bih se. A voljela sam ici na teraviju. Bilo je tu raznih dogodovstina. Od gubitka abdesta od previse smijeha, pa uzimanja tejemuma i sl, do nekih unutrasnjih samoispovijesti. Sada, starija, volim i nije mi uopste tesko ici na teraviju. 33 rekata se cine kao 3. Ipak, jos uvijek se zateknem da kao djevojcica pozurim na sedzdu ili na stajanje gledajuci druge kako se presporo ili prebrzo dizu jer su pogrijesili na cetvrtom ili petom dijelu od po cetiri rekjata dok ja sva ponosna na svoju koncentraciju medju prvima sjedim ili stojim...znam da to nije lijepo, ali eto, taj nekakav apsurdni takmicarski duh i u posve bespotrebnim situacijama ostaje da lebdi...






--------------------------------------------------------
I tako nekome je molitva uzrok, a drugima razlog "misljenja" ili i razmisljanja...
Nekome je znak pripadnosti i prihvacenosti u drustvu i sredini u kojoj je.
A opet nekome je samo prilika i povod da sredi svoje misli i usmeri ih npr ka tome necemu...

Mogu ljudi pisati o istim temama, napisati slicne rece i vecina nece razlikovati sadrzaj, reci ce isto su napisali, ali razlika postoji tamo negde u svetu....medju ljudima koji ne tragaju za svojim klonovima...
i svojim navijacima...

A reci koje prave razliku izmedju navijaca, klonova,wannabe i razumnih nepotrebno opterecuju tekstove.Eto to je posledica omasovljenja prvih.....na blogovima.


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 3  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

acogrizli (53)
#1, 01.07.2016 - 00:11