Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
vanda blog
 ....- Ušuškaj se, zlato, odi spavati. Znaš što su mama i tata rekli.
- Znam bako, ali ne spava mi se. Ispričaš mi priču? Onu o zvijezdi?
- Pa, draga, čula si ju već milijun puta.
- Znaš da mi je to najdraža. Molim te, molim te, mooooooooolim teeee???
- No dobro, ali nakon toga ideš spavati. U redu?
- Naravno!
- Ajde, namjesti se, pa da počnem... Dakle, kako je ono išlo...hmm...


„Ne tako davno u dalekom gradu, živjela je jedna mlada djevojka. Odmalena nije baš bila omiljena u društvu jer je bila drugačija od ostale djece.
I tako se doselila s roditeljima s roditeljima u novi grad i upoznala mnoštvo novih ljudi i u njoj se rodila nada da će ondje nači nekoga tko će ju razumjeti i prihvatiti kakva je.
Iz dana u dan skupljala je sve više prijatelja, no i dalje se ponekad osjećala neshvaćenom. Sve dok jednog dana, potpuno neočekivano, nije upoznala njega. Sa svojim odvažnim, pomalo umišljenim stavom nije joj se svidio. No bio je naporan“, hm... možda to nije prava riječ..., „uporan, da, uporan je bio i s vremenom ona je shvatila kako je, bez obzira na svoju brbljavost, zapravo vješt u slušanju i jedina osoba kojoj se može povjeriti. Zahvaljujući njegovoj upornosti, oni su se uspjeli zbližiti.
Iz nekog razloga, kraj njega se osjećala sigurnom. Nikada nije unaprijed sudio o njoj (što su inače svi radili).
Vidiš, ona nije bila obična djevojka. Potjecala je iz obitelji vještica! Ali ne onih zlih o kakvima obično slušaš u drugim bajkama. Ne, one su samo koristile magiju kako bi pomogle drugima ili predvidjele loše događaje te ih spriječile. Takva je bila i ona odkada je znala za sebe, no kada je postala starija, shvatila je da je to ono što tjera druge od nje, te se odrekla svog dara u nadi da će postati „normalno“ dijete. Nije ni sanjala da će joj možda jednog dana taj dar zatrebati, a da ga možda neće biti... Ali i taj je dan došao.
Koliko god je on bio dobar prema njoj; nije uvijek bio takav. Ah ne... znaš kakav je ovaj naš svijet, svaki dan se netko sukobljava i ubija. Tako je bilo i tada i ona se, nehotice, našla u jednom takvom sukobu zbog njega.
Zamjerio se nekim ljudima i sada su mu prijetili smrću, no ona im to nije mogla dopustiti; on je previše učinio za nju i, iako su imali svojih sukoba, bilo joj je neizmjerno stalo do njega.
U jednom trenu sukob se naglo zahuktao i odnekuda se stvorio nož. Njena jedina pomisao bila je spasiti njega, te ga je pokušala zaštititi sobom, no i on je očito imao istu pomisao (znaš, i njemu je bilo jako stalo do nje), te joj nije dopustio da to učini, već se stao pred nju i time bio još gore zahvaćen oštricom.
Shvativši što su učinili, krivci su pobjegli glavom-bez-obzira, dok se on rušio na pod, a krv iz rane prelijevala mu se preko ruku.
Ona se kleknula kraj njega i, sa suzama u očima, zagrlila ga.
- Zašto? – upitala je slabašnim glasićem.
- Pa da tebe zaštitim... – odgovorio joj je, stežući njenu ruku u svojoj.
- Nisam mislila da ti je toliko stalo... – suze su joj se slijevale niz obraze, te ih je on pokušao, jedva podižući ruku, obrisati.
- Sada znaš. – nasmiješio joj se, - Hm... mislio sam da svojom magijom možeš napraviti nešto po pitanju ovoga...
- Što?!? – zbunjeno ga je pogledala.
- Zar si mislila da ne znam? I da neću shvatiti? – nasmješio joj se ponovno, uz puno muke, i ona mu je uzvratila smiješkom, te položila ruku na njegovu ranu i sklopila oči. Blago se svjetlo pojavilo oko njenog dlana, no jednako brzo kako se stvorilo, tako je i nestalo. Pogledala ga je, te pokušala ponovno. Vidjelo se na njoj da daje sve od sebe, no godine nekorištenja oslabile su njenu magiju, a njegova rana je bila teška... Smrtna.
Pokušavala je iznova i iznova, no ishod je bio isti, a kada je naposlijetku otvorila oči, bile su prepune suza.
- Žao mi je... – glava joj je klonula prema njemu i nastavila je plakati, a on se s mukom podigao i utisnuo joj poljubac na obraz.“

Starica se, bacivši pogled na usnulu unuku, pridigla iz naslonjača s osmjehom na licu.
- A kamo si ti krenula? – osmjehnula joj se unuka, otvarajući oči. – Rekle smo da idem spavati nakon priče, a ona još nije gotova. Ne može to bez kraja, on je najljepši.
- No dobro. – odgovorila joj je nasmiješena baka.


„ - Sve je u redu, pusti me. Bar ću umrijeti sretan. – pogledala ga je vidljivo zbunjena. – Da, dobro si čula – sretan. Sretan jer si ti tu uz mene u ovome trenu, sretan jer si na sigurnom. Obećaj mi nešto... da me nećeš zaboraviti... – osmjehnuo joj se i sklopio oči.
- Nikada. Obećajem! – odlučnost joj se vidjela na licu kada je prošaptala te riječi, iako je znala kako ih on više ne može čuti.
Nikada u životu nije toliko forsirala svoj dar magije, nikada nije bila odlučnija da njen naum mora uspjeti. Ta ipak mu je obećala! Objesila je svoj lančić (dar njene bake kada su otkrili da je naslijedila dar za magiju, njen najjači izvor moći) oko njegovog vrata, čvrsto ga primila za ruku i ponovno sklopila oči. Nije odustajala i nije otvarala oči, ustrajna kako će ovaj put napraviti čaroliju do kraja, koliko god vremena trebalo. Nakon par neuspjelih pokušaja, osjetila je kako njegovo tijelo u njenom naručju postaje sve laganije, te polako otvorila oči, nastavljajući čaroliju.
Njegovi obrisi su već bili jedva vidljivi, a oko kamena na njenom lančiću lebdjelo je žarko crveno svjetlo. Dopustila si je kratak osmjeh ohrabrenja prije no što je završila čaroliju. Kada njegovog tijela više nije bilo, a njen lančić lebdio u zraku, uzela je svjetlo na svoj dlan, a lančić ponovno stavila sebi oko vrata. Ustala je, pogledala u večernje nebo na kojem su se već počele pojavljivati zvijezde, te otpuhnula njegovo malo svjetlo prema njima.
Svjetlo je odlebdjelo prema nebu nevjerojatnom brzinom, sve više i više, sve dok konačno nije postalo jednom od najsjajnijih zvijezda. Ona se tada široko osmjehnula i obrisala preostale suze sa svoga lica.
- Nikada!


 
Interesantno
pozitivni glasovi: 4  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar:

:)lol
#1, 22.09.2008 - 17:30
HVALA :):)
22.09.2008 - 17:31