Karike.com je društvena mreža koja ti nudi priliku da komuniciraš sa svojim prijateljima, upoznaš nove ljude, saznaš šta drugi misle o tebi i postaneš zvezda! Za korišćenje sajta uloguj se ili registruj! Besplatno je...
zerar blog
 izjave svedoka




Svijet duhovnih bica
Vile snimljene kamerom
U ljeto 1897. godine pjesnik W. B. Veats i lady Augustom Gregory, boravili su u Glawayu (V. Britanija), gdje su poceli prikupljati bajke o vilama i vilenjacima. Nisu ni slutili do kakvog ce otkrica doci...

W. B. Veats je u pokrajini Sligo iz koje je potjecao već prikupio podosta irskih mitova i bajki i došao je do zaključka da većina seoskog stanovništva u Irskoj istinski vjeruje u postojanje vila. G. K. Chesterton, koji je nekoliko godina poslije upoznao Veatsa, bio je iznenađen time koliko je pjesnik inzistirao na stvarnom postojanju vila:
"On je bio pravi fanatik u nastojanju da sagovornike ubijedi u postojanje vila. Često je govorio da on nije sanjar i da njegove tvrdnje nemaju nikakve veze s maštom: 'Mašta!', govorio bi prijezirno, 'Nije tu bilo mnogo mašte kada su sirotog farmera Hogana izvukli iz kreveta i bacali kao vreću krumpira - upravo su to učinili, izvukli ga i pretukli, a to – priznat ćete - nije nešto što bi čovjek izmišljao."
Chesterton zatim ističe nešto što je smatrao vrlo važnim:
"Stvar je u tome što vile i vilenjake nisu viđali otkačeni ljudi, niti maštari kao što su umjetnici, nego normalni seljaci koji bobu kažu bob a duhu duh; drvosječe koji nikome ništa ne žele dokazivati... koji će reći da su vidjeli čovjeka kako visi na vješalima, a onda visi oko njih kao duh."

Brojna svjedočanstva
Nekoliko godina poslije, Veats je poticao orijentalistu W. Y. Evans Wentza, poznatog po prijevodu Tibetanske knjige mrtvih, da proučava predaju o vilama.

Događaj pored potoka
Kad se svijet iznenada zainteresirao za vile, djevojčice su se našle u teškom položaju. Fotografije su bile krivotvorine. Ali, one su tvrdile da vile doista postoje. Da je sve bilo varka, bilo bi lakše priznati. Ali, to nije bila varka, barem ne u potpunosti. Bile su u neugodnom položaju. Priznaju li da su fotografije lažne, bilo bi to kao da priznaju da je cijela priča varka. A to bi bilo jednako neistinito kao i nastaviti tvrditi da su fotografije stvarne. Zato su odlučile šutjeti.
Kad je slučaj ponovno oživio 1965. godine, situacija je i dalje bila ista. Istina, Elsie, koja je tad bila tvrdoglava 60-godišnjakinja, više nije bila uvjerena da je Frances vidjela vile; ali bila je uvjerena u vlastita parapsihološka iskustva pa je bila spremna zadržati otvoren pristup. Što se tiče Frances, ona jest vidjela vile pa nije imala što nijekati. U pismu Leslieju Gardneru, sinu Edwarda Gardnera, Elsie je napomenula da je, nakon njezinog intervjua s Peterom Chambersom (1965.), u kojoj je rekla da ljudi moraju sami prosuditi i da su fotografije "plod naše mašte", Frances indignirano rekla: "Zašto si to rekla?! Vrlo dobro znaš da su bile stvarne."
I doista, Frances je uvijek tvrdila da su vile bile stvarne. U studenom/novembru 1918. poslala je prvu fotografiju prijateljici u Južnoj Africi i na poleđini napisala: "Elsie i ja sprijateljile smo se s vilama s potoka. Čudno, u Africi ih nikad nisam vidjela. Valjda im je tamo odveć vruće."
U izvorni rukopis knjige o Cottinglevju, Joe Cooper je uvrstio poglavlje s naslovom "Druga viđanja", koje se sastojalo od priča o vilama koje su mu ispričali razni svjedoci, pa je jasno zašto je povjerovao Frances. Neki iscjelitelj rekao mu je kako je sjedio s nekom djevojkom u Gibraltaru i jeo sendvič kad mu ga je iz ruke oteo "čovječuljak visok oko 45 cm". Osamdesetogodišnji član Teozofskog društva tvrdio je da ga je, kad je bio mali, često u krevetu posjećivao gnom odjeven u zeleno. I neki drugi starac rekao je da je vidio gnoma u zelenom, visokog oko 60 cm, kako hoda stazom u polju kukuruza. Nekoliko mladih studenata ispričalo je kako su, šetajući po šumi blizu Bradforda, vidjeli vile koje su "kružile i plesale", ali nisu bile vidljive ako se gledalo ravno u njih, nego samo "kutkom oka". Neka je starica pokazala Cooperu fotografiju gnoma viđenog kroz mrazom prekriveni prozor. Tvrdila je da je jednog jutra došla u prizemlje, vidjela gnoma i pohitala na kat po fotoaparat. Na fotografiji se vide i sićušni bijeli zečići.

Fantastična svjedočanstva
Joe Cooper je na kraju objavio većinu tih priča, kao i mnoge druge, u svojoj knjizi 'Modem Psychic Experiences'.



 
Interesantno
pozitivni glasovi: 4  |  negativni glasovi: 0

Napiši komentar: